Prihvatljivi dnevni unos, također poznat jednostavno kao ADI, odnosi se na maksimalnu količinu tvari kao što je pesticid ili aditiv za hranu koju zdrava osoba može unijeti iz hrane ili vode za piće na dugoročnoj, dnevnoj bazi bez ikakvih štetnih učinaka. ADI se mjeri kao masa (u miligramima) tvari po kilogramu tjelesne težine dnevno i dolazi iz opsežnog istraživanja. Tvari u hrani uključuju ne samo aditive, već i sve tvari koje bi mogle doći u dodir s hranom tijekom pakiranja i rukovanja, poput premaza, ljepila i brtvila.
Određivanje ADI je prvi put predložilo Vijeće Europe 1957. godine, a podržalo ga je Zajednička organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a/Stručni odbor Svjetske zdravstvene organizacije za prehrambene aditive. Svrha je bila uspostaviti jedinstvene svjetske sigurnosne standarde. Mnoga vladina tijela koja reguliraju sigurnost hrane, uključujući američku Upravu za hranu i lijekove, trenutno priznaju ADI standarde.
Prihvatljivi dnevni unos utvrđuje se nakon toksikoloških ispitivanja na životinjama u nekoliko doza. Za određivanje ADI, tvari se dodjeljuje razina zabrinutosti I, II ili III. Razina I je najniži procijenjeni rizik, dok su tvari razine III najveći procijenjivi rizik. Testovi se provode na temelju razine zabrinutosti tvari. Tvari razine III zahtijevaju opsežnije ispitivanje od tvari razine I.
Iz rezultata ispitivanja utvrđuje se razina bez vidljivog učinka. Ako se iz nekoliko studija odredi više rezultata, koristi se najniži NOEL. Faktor 100 koristi se za obračun razlika između ljudi i životinja te za različite razine osjetljivosti među pojedincima.
Rezultirajući prihvatljivi dnevni unos ukazuje na maksimalnu sigurnu razinu gutanja za zdravu odraslu osobu koja teži 132 funte (60 kilograma). Treba razmotriti prilagodbe za osobe koje ne odgovaraju ovoj kategoriji, poput starijih, bolesnih, dojenčadi i djece. Faktor 100 može djelomično objasniti ove razlike, kao i razlike u osjetljivosti. Treba napomenuti da ADI samo određuje sigurnost, a ne razinu toksičnosti, te se može sigurno prekoračiti u kratkim razdobljima. ADI ne treba uzeti kao apsolutni broj, već kao preporuku koja se može promijeniti ako nove informacije postanu dostupne.
Neke prehrambene tvari smatraju se kontaminantima. Za ove tvari utvrđuje se posebna mjera podnošljivog dnevnog unosa. Kontaminanti se smatraju tvarima koje nemaju razloga biti u hrani, za razliku od prehrambenih aditiva, pesticida ili veterinarskih lijekova.