Većina poduzeća koja posluju žele profit od poslovnih aktivnosti, bilo da se radi o prodaji robe ili usluga. Uobičajena formula za određivanje koliki je prihod potreban za ostanak u poslovanju je točka rentabilnosti u prodaji. Osnovna formula za ovu mjeru dijeli tjedne fiksne troškove tvrtke s maržom doprinosa po jedinici, što rezultira ukupnim jedinicama za prodaju kako bi se pokrili svi osnovni troškovi. Točka rentabilnosti u prodaji također može proizvesti cifru u dolarima koju tvrtka treba zaraditi da bi se isplatila. Ova potonja formula dijeli tjedne fiksne troškove s omjerom marže doprinosa kako bi se proizvela tjedna prodaja u dolarima kako bi se isplatila.
Točka rentabilnosti u prodaji primarna je početna brojka za određivanje profitabilnosti projekta ili pojedinačnog proizvoda. Vlasnici i rukovoditelji često koriste ovu formulu da procijene koliko jedinica ili dolara njihova tvrtka treba prodati na određenom tržištu. Nakon izračunavanja rentabilnosti, vlasnici i rukovoditelji mogu utvrditi je li postizanje ove prodajne točke moguće u trenutnim ekonomskim uvjetima. Na primjer, ako tvrtka mora prodati 350 jedinica određenog proizvoda, onda tvrtka mora pronaći tržišta na kojima je to moguće. Neuspjeh u dostizanju ove točke rentabilnosti rezultira izgubljenom dobiti.
Osnovna točka rentabilnosti u gore spomenutoj formuli prodaje je dijeljenje tjednih fiksnih troškova s maržom doprinosa po jedinici. Tjedni fiksni troškovi jedini su uključeni troškovi jer poduzeća moraju platiti te troškove bez obzira na to proizvodi li poduzeće robu ili usluge. Marža doprinosa oduzima varijabilne troškove po jedinici za proizvodnju robe ili usluge od prodajne cijene po jedinici robe ili usluge. Rezultat je marža doprinosa po jedinici. Varijabilni troškovi bi se trebali pojaviti samo kada poduzeće stvarno proizvodi proizvode, zbog čega omjer marže doprinosa uključuje troškove u svoju formulu.
Omjer marže doprinosa u točki rentabilnosti u prodaji je drugačija formula. Ova formula dijeli maržu doprinosa s prodajnom cijenom po jedinici. Nakon što tvrtka izračuna ovaj omjer, onda može podijeliti tjedne fiksne troškove s rezultatom kako bi odredila iznos u dolarima tjedne prodaje za pokrivanje fiksnih troškova. Ova formula najbolje funkcionira za tvrtku koja ima širok prodajni miks, odnosno više proizvoda koje proizvodi za prodaju potrošačima. Prema ovom scenariju, važnije je znati prodajne dolare, a ne jedinice kako bi se odredila točka rentabilnosti u prodaji.