Primarna prevencija je pokušaj sprječavanja negativnih zdravstvenih posljedica, kao što su rak ili ozljeda, prije nego što se pojave. Često se može vidjeti u kampanjama javnog zdravstva i u zakonima vezanim za zdravlje i sigurnost. Ovo je idealna vrsta zdravstvene prevencije ako se može učinkovito provoditi.
Tri različite vrste prevencije u zdravstvu su primarna, sekundarna i tercijarna. U primarnoj prevenciji bolest/stanje se u potpunosti sprječava. Sekundarna prevencija se odnosi na testiranje i probir bolesti kako bi se rano uhvatila i liječila prije nego što prouzroči štetu. Tercijarna prevencija je u većini slučajeva najmanje optimalna vrsta prevencije, a koristi se kada je bolest ili stanje već prisutno, a cilj je spriječiti što više štetnih posljedica.
Neki svjetski humanitarni ciljevi su vrsta primarne prevencije, kao što je osiguravanje čiste vode, hranjive hrane i odgovarajućih sanitarnih uvjeta. Ove radnje pomažu u prevenciji čitavog niza bolesti i stanja. Drugi primjeri ove vrste prevencije uvršteni su u zakone, uključujući obvezu vezivanja sigurnosnih pojaseva i zračnih jastuka u automobilima kako bi se spriječile ozljede u prometnim nesrećama. Ova vrsta prevencije često se viđa u javnom zdravstvu, pravnom sustavu, obrazovnom sustavu i drugim nacionalnim ili međunarodnim sustavima.
Mnoge kampanje primarne prevencije usmjerene su na djecu kako bi se što prije spriječile negativne posljedice po zdravlje, uključujući cijepljenje, zakone koji nalažu dječje autosjedalice i obveznu tjelesnu aktivnost u školama. Usmjeravanje na tinejdžere kroz obrazovanje još je jedna uobičajena tehnika, uključujući kampanje protiv droga i pušenja, kao i seksualni odgoj koji promiče korištenje kondoma kako bi se spriječilo širenje spolno prenosivih bolesti. Odrasli i starije osobe također su ciljane promicanjem predmeta kao što su testovi na rak i održavanje zdrave tjelesne težine i razine aktivnosti.
Primarna prevencija je idealna jer ako je učinkovita, liječenje nije potrebno. Time se smanjuje opterećenje zdravstvenog sustava, kao i sprječava ljudska patnja ciljajući na korijenski uzrok zdravstvenih posljedica. Sekundarna i tercijarna prevencija uključuju određene mjere liječenja i stoga ne rješavaju uvijek korijenski uzrok.
Ponekad je teško dobiti sredstva i drugu potporu za programe primarne prevencije jer je učinak tih programa teško izmjeriti u usporedbi s učinkom sekundarnih i tercijarnih programa. Možda će biti potrebne dugoročne studije kako bi se pokazao učinak primarne prevencije. Na primjer, studija koja pokazuje smanjenje broja smrtnih slučajeva u automobilskim nesrećama nakon što je uveden zakon o sigurnosnim pojasevima pokazala bi učinak zakona.