Što je primijenjena fizika?

Primijenjena fizika je izraz za istraživanje fizike koje kombinira “čistu” fiziku s inženjerstvom. Čista fizika proučava osnovna fizikalna svojstva materije i sve što iz nje proizlazi, kao što su energija i gibanje. Primijenjena fizika koristi istu liniju istraživanja za rješavanje tehnoloških problema.
Može biti lako identificirati istraživanje kao “primijenjeno” ili “čisto” u slučajevima kada se traži izravna praktična primjena. Na primjer, Einsteinova specijalna teorija relativnosti je čista fizika, a primjenjuje se tehnologija optičkih vlakana. Međutim, razlika između to dvoje može biti nejasnija. Svakako, postoji kontinuum istraživačkih tema duž spektra između primijenjenog i čistog. Ali da bi se istraživanje smatralo primijenjenim, mora se barem baviti potencijalnom tehnološkom ili praktičnom primjenom njihovog istraživanja, ako ne i izravno angažirano u rješavanju inženjerskog problema.

Istraživanja primijenjene fizike mogu se baviti razvojem instrumentacije za znanstvena istraživanja. Doista, velik dio instrumentacije koju koriste istraživači fizike toliko je napredan da ga sami istraživači izrađuju po narudžbi. Fizičari visoke energije koji rade na akceleratorima čestica poput Europske organizacije za nuklearna istraživanja (CERN) dobar su primjer fizičara koji grade vlastite instrumente.

Primijenjena fizika, kao akademska disciplina, relativno je nov izum s donekle malim brojem sveučilišta koja imaju odjele u tom području. Često će odjel za primijenjenu fiziku izvući nastavnike iz odjela za fiziku i inženjerskih odjela sveučilišta. Uobičajeno je da fakultet ima zajedničke sastanke u više od jednog odjela. Sve je veći trend interdisciplinarnih istraživanja u svim znanstvenim područjima, a simptomatično je za ovaj trend i formalizirano preklapanje istraživanja inženjerstva i fizike u obliku odjela za fiziku na sveučilištima.

Postoji širok raspon istraživačkih tema koje se mogu smatrati primijenjenom fizikom. Jedan primjer je razvoj supravodiča. Supervodič je materijal koji će provoditi struju bez otpora ispod određene temperature. Supervodljivi magneti neophodni su za rad strojeva za magnetsku rezonancu (MRI), akceleratore čestica i spektrometare nuklearne magnetske rezonancije (NMR). Istraživanje fizikalnih svojstava i teorije iza supravodljivih magneta ispravno bi se smatralo čistom fizikom. Pokušaji izgradnje poboljšanih supravodiča i pronalaženja novih primjena za njih svakako bi se smatrali primijenjenom fizikom. Drugi dobro poznati primjeri ove vrste istraživanja uključuju fotovoltaiku i nanotehnologiju.