Mikroekonomija je izvedena iz grčkog izraza “mikro”, što znači “malo”, i ekonomije, matične discipline. Podspecijalnost ekonomije nastoji razumjeti kako pojedinci, kućanstva ili potrošači, te tvrtke ili proizvođači odlučuju alocirati svoje ograničene resurse i kako do tih odluka dolaze na racionalan način. Primijenjena mikroekonomija je jednostavno korištenje mikroekonomskih koncepata za razumijevanje ponašanja proizvođača i kupaca. Veći pandan, makroekonomija, najpoznatiji je po tome što se bavi zbrojem svih ekonomskih aktivnosti u zemlji, pa se stoga bavi ukupnim bogatstvom nacije.
U primijenjenoj mikroekonomiji, disciplina nastoji razumjeti ponašanje poduzeća i pojedinačnih potrošača kao nacrt ekonomski motivirane potrošnje u većoj skali. U konačnici, prioriteti i želje krajnjih potrošača određuju što će kupiti i, kada dosegnu kritičnu masu, utječu na to što će se proizvoditi i koji će resursi biti potrošeni. Na primjer, ako kućanstva i krajnji potrošači žele hamburgere, restorani će praviti hamburgere i kupovati sirovine za njihovu izradu. Zauzvrat, poljoprivrednici će biti potaknuti na uzgoj stoke i koristit će resurse potrebne za ispunjavanje potražnje.
Zakon ponude i potražnje je srce primijenjene mikroekonomije. Svi ostali čimbenici ostaju nepromijenjeni, povećanje cijene će smanjiti potražnju jer si neki kupci više neće moći priuštiti dotični proizvod. Ako cijene porastu dovoljno, više proizvođača ulazi na tržište, oduševljeni perspektivom većeg prihoda. Na primjer, krajem 2011. zlato je udvostručilo cijenu u nekoliko tjedana, dijelom zbog ekonomske nesigurnosti s obje strane Atlantika. Zbog toga se isplati otvoriti prethodno neaktivne rudnike, pa bi čak i traženje plemenitog metala moglo ponovno doći do izražaja.
Primijenjeni mikroekonomski modeli pretpostavljaju, sasvim opravdano, da masovna tržišta imaju dovoljno prihoda za životna dobra, pa čak i neke diskrecijske kupnje. Međutim, krajem 2011. godine, Sjedinjene Države i industrijalizirane zemlje eurozone četvrtu su godinu zaredom bile opterećene sporim gospodarstvima. Vlade su bile uhvaćene između potrebe da obuzdaju kontinuirane deficite neosocijalizma i želje da ih se vidi kako pomažu i proizvođačima i potrošačima. To ne znači da je mikroekonomija iznevjerila kreatore politike. Naposljetku, ljudi su nastavili jesti, piti, igrati se i putovati, iako možda opreznije.