Primordijalna juha je teoretska mješavina organskih spojeva koji su mogli dovesti do života na Zemlji. Teorija primordijalne juhe koristi se kako bi se objasnilo kako su se na Zemlji pojavili živi organizmi i čini se da je to najvjerojatnije znanstveno objašnjenje do kojeg se do sada došlo.
Kada se Zemlja prvi put formirala, nije sadržavala nikakav organski materijal. Ipak, evo nas, milijarde godina kasnije, pokazujemo da se u nekom trenutku anorganski materijal pretvorio u organski materijal. Ovaj proces je poznat kao “abiogeneza” i teoretski bi bio izuzetno težak.
Uvjeti na Zemlji u njezinim ranim godinama bili su vrlo drugačiji nego sada. Atmosfera nije sadržavala kisik, a bila je bogata stvarima poput vodika, amonijaka, metana i vode. Prema teoriji primordijalne juhe, te su tvari bile pripremljene za proizvodnju aminokiselina, koje bi se mogle kombinirati kako bi stvorile organski materijal koji bi na kraju mogao dovesti do života. Da bi se to dogodilo, trebao je postojati katalizator; aminokiseline nisu nastale spontano.
Istraživanja sugeriraju da su munje ili toplina možda potaknule stvaranje aminokiselina iz anorganskih spojeva u Zemljinom okolišu, stvarajući primordijalnu juhu i postavljajući pozornicu za razvoj živih organizama. Godine 1953., objavljivanje poznatog Miller-Ureyjevog eksperimenta, u kojem su istraživači ponovili uvjete i uspjeli proizvesti aminokiseline, stvorilo je veliku potporu ovoj teoriji. Istraživači su otkrili da kada su zapečatili komponente rane Zemljine atmosfere u staklenim bocama, zagrijali materijale i generirali električne šokove, aminokiseline su se doista pojavile.
Život na Zemlji nije skočio s primordijalne juhe na složene organizme. Proces bi bio vrlo postupan, jer su kiseline postajale složenije i spajale se jedna s drugom na nove načine. Kako su se pojavili živi organizmi, oni su također imali izravan utjecaj na okoliš, a potom i na vlastitu evoluciju, posebno kada su organizmi počeli fotosintetizirati i proizvoditi kisik kao nusprodukt. Proizvodnja kisika promijenila je atmosferu tako radikalno da se uvjeti koji su prvi stvorili život na Zemlji nikada ne bi mogli ponoviti u modernom prirodnom okruženju.
Potpora konceptu primordijalne juhe koja je služila kao inkubator za život dolazi iz nekoliko eksperimenata, zajedno s opsežnim istraživanjem geoloških uzoraka koji mogu dati naznake kakva je Zemljina atmosfera bila u ranim godinama planeta. Kao što su istraživači otkrili, aminokiseline su prekursori nukleinskih kiselina, koje djeluju kao građevni blokovi života. Nukleinske kiseline se stalno mijenjaju i prilagođavaju, a povremeno se rekombiniraju i tvore nešto sasvim novo.