Primus inter pares latinski je izraz koji znači “prvi među jednakima”, a “prvi” znači u smislu da je najviši u važnosti ili časti. Odnosi se na najvišu osobu među grupom ljudi s istim položajem, činom ili titulom, ili na dominantnu osobu u skupini ljudi koji su nominalno jednaki, ali jednog od svojih članova smatraju svojim vođom ili najvažnijim članom. Mnoge organizacije imaju osobu ili poziciju s tim statusom, bilo službeno ili neslužbeno.
Mnogi državni dužnosnici danas se smatraju primam inter pares, a drugi još uvijek zadržavaju titule koje aludiraju na tu ideju. Na Vrhovnom sudu Sjedinjenih Država, glavni sudac se smatra višim članom suda i ima veće administrativne ovlasti od osam sudaca suradnika, ali svih devet sudaca ima jednak glas u odlukama suda. Politička titula premijer izvorno je značila da je njezin nositelj bio prvi ministar vladajućeg monarha, te stoga samo primus inter pares među ministrima vlade ili kabineta, a ne šef vlade, iako u većini modernih slučajeva to više nije točan opis status ili moć premijera. Sastancima Saveznog vijeća Švicarske predsjedava predsjednik konfederacije, dužnost koja traje godinu dana i uobičajeno se rotira između sedam članova Saveznog vijeća. Unatoč njegovoj ili njezinoj poziciji predsjednika najvišeg izvršnog tijela švicarske vlade, predsjednik konfederacije nije šef države; umjesto toga Savezno vijeće nosi taj naslov kolektivno.
Klerikalne hijerarhije mnogih vjerskih organizacija imaju položaj čiji se nositelj smatra primus inter pares. U istočnoj pravoslavnoj crkvi, koja se sastoji od niza autokefalnih, ili samoglavnih, pravoslavnih crkava u punom zajedništvu jedna s drugom, carigradski patrijarh se smatra najistaknutijim službenikom pravoslavne vjere i nosi titulu ekumenske, ili sveopći, patrijarh. Međutim, on ima izravnu vlast samo nad pravoslavnom crkvom u Carigradu. Ostale autokefalne pravoslavne crkve upravljaju same sobom, a njihove biskupe ili patrijarhe ne postavlja ekumenski patrijarh ili pod njegovom vlašću. U Katoličkoj crkvi dekan Kardinalskog zbora predsjeda kolegijem i poziva ga u papinsku konklavu da izabere novog papu kada prethodni papa umre ili abdicira, ali nema ovlasti nad ostalim kardinalima.
U staroj Rimskoj Republici, primus inter pares Senata zvao se princeps senatus, prvi u Senatu. Titulu su svakih pet godina dodjeljivali cenzori, rimski pravni službenici odgovorni za držanje javnog morala članu Senata koji je imao poštovanje svojih kolega i ugled za integritet i javnu službu. Princeps senatus izvorno nije imao ovlasti ili privilegije osim prava da prvi govori o temama iznesenim pred Senat, ali je uživao veliki prestiž. Kasnije je titulu princeps senatus, ili jednostavno princeps, usvojio prvi rimski car August, kako bi održao pravnu fikciju da je on bio samo najistaknutiji građanin još uvijek netaknute republike, a ne autokrat.