Prirezi su dodatni porezi koji se obračunavaju na imovinu koja je već oporezovana. U nekim slučajevima prirez je zapravo dodatni porez na već plaćene poreze. Iako postoji nekoliko različitih modela koji se koriste za provedbu porezne strukture ove prirode, prirez obično uključuje donošenje zakona koji odobrava namet na dohodak poduzeća ili pojedinca, kada je neto prihod ostvaren u određenom razdoblju iznad određenog lik.
Gotovo svaka nacija koristi neku vrstu prireza kao sredstvo za generiranje dodatnih prihoda za korištenje s različitim državnim funkcijama ili za podmirenje neke vrste dodatnog opterećenja resursima zemlje. U ratno vrijeme korištenje prireza za financiranje ratnih napora nije neobično. Jedan od modela za ovu vrstu naplaćenog poreza je uvođenje dodatnog poreza koji se plaća nakon obračuna standardnog i uobičajenog poreza na dohodak. U mnogim slučajevima, ovaj dodatni porez je fiksni postotak ili poreza na ostvareni dohodak ili dio dohotka koji premašuje osnovni iznos.
Prirez se može izračunati kao stupnjevani porez na dohodak. S ovim modelom postavlja se nekoliko razina dohotka. Stvarni postotak prireza ovisi o tome koja je od ovih razina ili razina relevantna za ostvareni prihod. Na primjer, ako oporezivi dohodak padne između 500,000 i 1,000,000 američkih dolara (USD), porezni obveznik plaća dodatni porez od dva posto. Ako oporezivi dohodak prelazi iznos od 1,000,000 USD, poreznom obvezniku se obračunava prirez od četiri posto.
Provedba prireza može se odvijati i u vrijeme koje nije ratno. Jedan primjer je kada se nacija pokušava oporaviti od recesije. Ovdje je ideja nametnuti porez koji se primjenjuje samo na pojedince i tvrtke koji ostvaruju znatne prihode tijekom porezne godine. Dodatni porez stvara sredstva koja država može iskoristiti za poticanje gospodarstva, što može rezultirati smanjenjem stope nezaposlenosti i poticanjem proizvodnje roba i usluga. Iako postoje zagovornici koji ovaj porez na dodanu vrijednost vide kao idealan način za postizanje tog cilja, drugi smatraju da prirez čini više štete nego koristi. Ideja je da porez minimizira resurse koje bi tvrtke mogle upotrijebiti za opoziv zaposlenika koji su otpušteni ili za financiranje drugih strategija koje idu u prilog zajednicama u kojima su te tvrtke osnovane.