Prirodni monopol je ekonomska situacija u kojoj glavni dobavljač određene robe ili usluge u biti ima potpunu kontrolu nad tržištem. To se najlakše događa kada je industrija ili u povojima ili su druge tvrtke neuspješno pokušale steći značajan tržišni udio. Drugi uzroci prirodnog monopola prevladavaju kada je sva konkurencija otjerana iz poslovanja.
Obično se ove vrste tržišnih uvjeta smatraju pravnim monopolom i stoga su visoko regulirane od strane vlade. To je najčešće u području komunalnih djelatnosti kao što su zbrinjavanje otpada i plinske usluge, kada je jedna tvrtka postala toliko velika da je efektivno izbacila svu konkurenciju. Kako bi ograničile cijene kako bi si potrošači mogli priuštiti komunalne usluge, tvrtke surađuju s vladinim agencijama kako bi regulirale standardne troškove usluga.
Prema ekonomiji razmjera, poduzeće će doći do prirodnog monopola kada taj posao probije tržišni udio do stupnja u kojem je smanjio troškove poslovanja do stupnja kojem konkurencija ne može parirati. U osnovi, nijedna druga tvrtka na tržištu ne može izvedivo pokrenuti konkurentski posao i pokušati izjednačiti ili sniziti cijenu monopola. To vrijedi bez obzira na vrstu posla sve dok tvrtka ima gotovo potpunu kontrolu nad tržištem.
Kada birokratska organizacija intervenira u prirodni monopol, ona posjeduje niz mogućnosti kako regulirati cijene proizvoda ili usluge. Te se opcije kreću od dopuštanja tvrtki da se sama regulira do preuzimanja javnog vlasništva nad tvrtkom. Državni subjekti obično se uključuju na ograničen način reguliranjem iznosa dobiti koju tvrtka može ostvariti, kao što je fiksiranje cijene stope povrata na 10 posto. Vlade također mogu intervenirati sa zakonodavstvom i uspostaviti konkurenciju kojom upravljaju same ili čak jednostavno zaplijeniti tvrtku i pretvoriti je u javno djelo. Druge opcije uključuju razbijanje tvrtke na manje tvrtke, kao što je bio slučaj s telefonskom tvrtkom AT&T u Sjedinjenim Državama 1984. godine.
Postojanje prirodnih monopola u društvu slobodnog tržišta temelj je za raspravu među ekonomskim teoretičarima. Neki ekonomisti tvrde da su monopoli u takvim društvima samo teoretski i stoga mogu biti podložni konkurenciji kada to tržište zahtijeva. Ljudi koji zauzimaju ovu poziciju ne vjeruju ni u kakvu državnu regulativu. S druge strane spektra su oni koji smatraju da se prirodni monopol može pojaviti čak i kada postoji više tvrtki. Na primjer, Coca-Cola i Pepsi kontroliraju veliku većinu industrije sode i naplaćuju otprilike istu cijenu za proizvode.