Prirodni plin je vrlo zapaljiv plin ugljikovodika bez mirisa i boje koji se uglavnom sastoji od metana. Proizvodi se u naslagama pod tlakom koje se nalaze duboko u Zemljinoj kori, a obično se nalaze neposredno iznad naslaga nafte. Plin se stvara na otprilike isti način kao nafta, geološkim procesima koji djeluju na organsku tvar tijekom milijuna godina. Visoka zapaljivost u kombinaciji s niskim emisijama čini ga visoko cijenjenim resursom. Ekonomičniji od električne energije, prirodni plin se prvenstveno koristi za grijanje domova, kuhanje i rad uređaja kao što su bojleri i sušilice rublja.
Rane civilizacije imale su zanimljiv odnos s prirodnim plinom. Kako je prodirao iz dubine zemlje, pojave kao što su udari munje povremeno su ga zapalili. Za drevne narode, vatra koja je izvirala između stijena ili iz plitkih močvara bez vidljivog zapaljivog izvora poprimila je božansko ili nadnaravno značenje. Jedan od poznatih primjera je legenda o “vječnom plamenu” planine Parnas, koju je otkrio grčki pastir koza prije otprilike 3,000 godina. Hram Delfskog proročišta navodno je podignut oko vatre, a svećenica je izdavala proročanstva nadahnuta čudesnim plamenom.
Do 500. godine prije Krista, Kinezi su pronašli način da ovaj plin dobro iskoriste stvaranjem rudimentarnih cjevovoda sa stabljikama bambusa. Odredivši područja na kojima je bježala iz zemlje, usmjerili su plin za raspirivanje vatre ispod lonaca s kipućom morskom vodom kako bi napravili destiliranu vodu za piće.
1785. Ujedinjeno Kraljevstvo komercijaliziralo je alternativni prirodni plin proizveden od ugljena. Proizvodnja se proširila na Sjedinjene Države nakon prijelaza stoljeća, ali plin proizveden od ugljena bio je manje čist i manje učinkovit. Godine 1821. William Hart iz New Yorka iskopao je prvu bušotinu tražeći prirodni plin, a ubrzo je uslijedila prva američka plinska tvrtka. Robert Bunsen izumio je Bunsenov plamenik 1885. godine, a do 1938. prirodni plin je bio regulirani resurs u Sjedinjenim Državama.
Osim prirodnih naslaga, sićušni mikroorganizmi zvani metanogeni proizvode prirodni plin razgradnjom organske tvari. Metanogeni se nalaze u crijevima ljudi i mnogih životinja, uključujući goveda, a mogu se naći i blizu površine Zemlje u anaerobnim uvjetima. Ovi mikroorganizmi su odgovorni za odlagališni plin, točnije nazvan biogeni metan, za razliku od termogenog metana ili taloženog plina. Iako velika količina prirodnog plina izlazi u zrak iz raznih biogenih izvora, u tijeku su napori da se razvije tehnologija koja ga može dobiti iz nekonvencionalnih izvora. To bi upotpunilo prirodne naslage, koje su prema nekim procjenama prilično opsežne.
Prema podacima Uprave za energetske informacije iz 2006. godine, Rusija ima oko 27% ukupnih svjetskih rezervi prirodnog plina – najviše od bilo koje zemlje. Bliskoistočne zemlje zajedno imaju oko 40% ukupnih svjetskih rezervi, pri čemu Iran ima najveći udio (oko 14%). Afrika i Azija imaju po oko 8 posto, a Azija ima nešto više od Afrike. Srednja i Južna Amerika zajedno imaju oko 4% udjela – otprilike isto kao i Sjedinjene Države.