Pristupni kod je drugi naziv za lozinku koja se koristi za osiguranje od neovlaštenog pristupa podacima na računalu. Ovisno o pravilima koja je odredio administrator sustava za pristupni kod koji je kreirao korisnik, on može biti alfanumerički, osjetljiv na velika i mala slova i/ili sadržavati simbole. Ponekad pristupni kod mora sadržavati minimalni broj znakova i ograničen je na maksimalni broj znakova. Provjera autentičnosti lozinke odvija se nakon što osoba unese lozinku u ispravno polje obrasca i pritisne tipku “enter” ili klikne gumb ili hipervezu nazvanu nešto poput “prijava” ili “prijava”. Proces iza scene podrazumijeva provjeru unesenog koda u odnosu na kod koji je pohranjen u bazi podataka.
Proces provjere autentičnosti, posebno za ulazak u zaštićene web stranice, općenito ne uključuje samo provjeru pristupnog koda unesenog u polje obrasca u odnosu na kod koji je pohranjen u bazi podataka, već također uključuje provjeru da se podudara s jedinstvenim korisničkim imenom. Ako je uneseno korisničko ime ili lozinka netočni, većina sustava je programirana da odbije ulazak i korisniku prikaže poruku o pogrešci. Poruke o pogrešci, iz sigurnosnih razloga, rijetko otkrivaju je li problem upravo u korisničkom imenu, lozinki ili oboje. Pristupni kod može biti generiran od strane korisnika ili dinamički. Također se može klasificirati kao slaba, umjereno jaka ili jaka.
Općenito nije dobra ideja da pristupni kod bude ime osobe, mjesta ili stvari, kao što je ime prijatelja, grada ili kućnog ljubimca, jer kada se za lozinke koriste samo slova, oni mogu biti više lako puknuti ili otkriti. Pristupni kod koji se smatra umjereno jakim ili jakim je onaj koji ima najmanje osam znakova i sadrži velika i mala slova, kao i brojeve i simbole. Takva strategija znatno otežava otkrivanje lozinke i gotovo je uvijek poželjna, osobito za vrlo osjetljive podatke.
Ostvarivanje pristupa korisničkom računu putem web stranice, studentskom računu na fakultetu ili sveučilištu i računu e-pošte samo su neki primjeri kada je potreban pristupni kod. Za korištenje bankomata (ATM) i debitne kartice također je potreban tajni kod, u kojem se slučaju obično naziva osobni identifikacijski broj (PIN). Čak i preuzimanje poruka govorne pošte s mobilnog telefona obično zahtijeva unos pristupnog koda. Iako se bankomat, debitna kartica ili mobilni telefon sami ne smatraju računalima, oni se ili povezuju s računalom ili koriste umjetnu inteligenciju. Ponekad ljudi također odluče koristiti zaporku za zaštitu svojih podataka pohranjenih na univerzalnom serijskom sabirničkom (USB) pogonu tako da njihove datoteke imaju barem malo sigurnosti u slučaju da je pogon privremeno zagubljen ili ukraden.