Privatizacija socijalnog osiguranja je pokret za uklanjanje ili smanjenje programa socijalnog osiguranja Sjedinjenih Država u korist privatnih računa za mirovinu. To ima svoje korijene u ekonomskom predviđanju da će vladin plan funkcionirati u deficitu otprilike do 2016. godine. I oni koji su za privatizaciju i oni koji se protive slažu se da se ovaj potencijalni problem mora riješiti reformama.
Socijalno osiguranje je sustav socijalnog osiguranja koji je namijenjen za podršku starijim osobama, invalidima ili preživjelima onih koji su radili u Sjedinjenim Državama. Program je 1935. godine pokrenuo predsjednik Franklin D. Roosevelt. Prema planu, porezni obveznici uplaćuju dio svog dohotka u sustav, a zauzvrat im se dio vraća u slučaju invaliditeta, smrti u obitelji ili vlastite mirovine. Strukturiran je tako da sadašnji porezni obveznici podržavaju one koji su plaćali porez u prošlosti, što znači da se novac koji se danas plaća danas koristi.
Kao i svaka predložena velika reforma, postoje dvije strane argumenta o privatizaciji socijalnog osiguranja. Jedna strana vjeruje da će privatizacija pomoći u popravljanju deficita, a građanima dati veću kontrolu nad osobnim mirovinskim fondovima. Druga strana vjeruje da će zadržavanje sustava kao programa koji je u potpunosti upravljati državom zaštititi ljude od loših ulaganja, a time i cjelokupno buduće gospodarstvo.
Konzervativna tradicija u Sjedinjenim Državama je ona koja obično podržava privatizaciju socijalnog osiguranja, s Republikanskom strankom, kao i trećim stranama – poput Libertarijanaca – koji imaju tendenciju voditi ovu optužbu. Predložena privatizacija uzela bi sredstva koja se trenutno stavljaju u sustav socijalnog osiguranja i stavila na račun sličan individualnom mirovinskom računu (IRA). Porezni obveznici bi imali određenu kontrolu nad smjerom kretanja ovih sredstava, što je točka za koju pobornici privatizacije socijalnog osiguranja smatraju da bi se trebala sačuvati.
Drugu stranu argumenta vodi liberalna tradicija Sjedinjenih Država, uključujući Demokratsku stranku i nezavisne stranke, poput Zelene stranke. Smatraju da je socijalno osiguranje najbolje držati pod budnim okom vlade kako bi se građani zaštitili od tržišnih fluktuacija i grešaka u ulaganju. Pobornici toga smatraju da će zaštita sredstava zaštititi i ljude, te doprinijeti općem zdravlju gospodarstva. Ti ljudi često ističu da bi stavljanje današnjeg prikupljenog prihoda na privatne račune moglo značiti da sredstva neće biti dostupna onima koji trenutno primaju naknade iz socijalnog osiguranja.
Općenito, svi uključeni ljudi slažu se da se u nadolazećim godinama moraju napraviti promjene kako bi se spriječila financijska katastrofa uzrokovana predviđenim deficitom. Neki sa središnjom ideologijom vjeruju da bi jedno rješenje mogla biti djelomična privatizacija socijalnog osiguranja. Kako se rasprava o ovom pitanju nastavlja, ostaje za vidjeti koji će biti konačni lijek za ovaj problem.