Privatna dobra su ona dobra koja su namijenjena za potrošnju vlasnicima tih stečenih dobara. To se razlikuje od javnog dobra, koje pruža neku vrstu koristi i korisnosti širem krugu ljudi. Kod privatnog dobra fokus je na prednostima koje pojedinac ostvaruje nakon kupnje proizvoda od dobavljača ili proizvođača. Gotovo svaka vrsta privatnog dobra proizvodi se kao sredstvo za ostvarivanje profita.
Kod bilo koje vrste privatnog dobra obično su prisutne dvije karakteristike. Jedan ima veze s pitanjem isključivosti. Vlasnik tog dobra ima potpunu kontrolu nad time tko može imati koristi od korištenja proizvoda, ili čak i tko prima neku vrstu koristi. Istodobno, druga karakteristika ima veze s potrošnjom proizvoda na način koji onemogućuje da bilo tko osim vlasnika dobije bilo kakvu izravnu ili neizravnu korist od dobra.
Jedan od najlakših načina za razumijevanje koncepta privatnog dobra jest razmotriti dva primjera ovih vrsta proizvoda. Kada potrošač kupi hamburger, on ili ona postaje vlasnik tog proizvoda. U tom trenutku vlasnik može odlučiti da osobno pojede cijeli hamburger, što je događaj koji učinkovito isključuje bilo koga drugog od koristi od proizvoda. Vlasnik također može odlučiti podijeliti dio hamburgera s jednom osobom dok drugoj osobi uskraćuje pristup proizvodu. U obje situacije, vlasnik odlučuje tko, ako itko, ima pristup proizvodu i hoće li bilo tko osim vlasnik dobiva neku vrstu koristi od dobra.
Uz hranu, postoje i drugi primjeri privatnog vlasništva nad dobrima koji učinkovito omogućuju vlasniku da kontrolira pristup dobru. Automobili su čest primjer, jer vlasnik odlučuje tko smije, a tko ne smije upravljati vozilom, pa čak i tko se smije voziti na jednom od suvozačkih sjedala. Odjeća je također privatno dobro, pri čemu vlasnik ili nosi isključivo kupnju ili ima izravnu kontrolu nad time tko još smije posuditi bilo koju odjeću. Čak i proizvodi poput osobne elektronike spadaju u ovu kategoriju, a vlasnici određuju tko će slušati CD playere, koristiti internet tablete ili posuđivati prijenosna računala. U svim ovim scenarijima, vlasnik preuzima kontrolu nad privatnim dobrom i slobodan je koristiti ga na bilo koji način koji smatra prikladnim.