U zakonu, nalog je nalog državnog službenika, obično suca, kojim se stranka upućuje da djeluje ili prestane djelovati na određeni način. Zapljena se definira kao zapljena imovine. Zapljena je sudski nalog kojim se službeniku za provedbu zakona nalaže da zaplijeni određenu imovinu radi ispunjenja presude.
Podrijetlo ovog pravnog postupka može se pratiti u srednjovjekovnoj Europi, iako neki pravni znanstvenici tvrde da se presedan za privržene odredbe može pronaći u rimskom pravu. U Europi se ova vrsta naloga koristila za oduzimanje sporne imovine u parnici, za povrat imovine od dužnika koji nije platio zajam ili za prisiljavanje stranke da se pojavi pred sudom ili državnim službenikom. Pomorski su sudovi koristili nalog za uhićenje ili zapljenu brodova kako bi spriječili dužnika u kašnjenju da pobjegne sa svojom robom i brodom, a da ne plati vjerovniku koji je podržao pothvat.
Najčešća upotreba naloga o ovrhu u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu i mnogim drugim zemljama je zaštita vjerovnika. U slučajevima kada je donesena presuda protiv okrivljenika, sud će izdati nalog službeniku za provedbu zakona ili agenciji da oduzme određenu nekretninu ili osobnu imovinu radi namirenja duga. U SAD-u, predstavnik tužitelja ili osoba koja je iznijela slučaj pred sud, može u nekim slučajevima ići zajedno s službenikom kako bi identificirala imovinu koja će se zaplijeniti i odgovoriti na pitanja koja tuženik može imati.
U nekim slučajevima može se izdati rješenje o zapljeni kako bi se spriječilo raspolaganje imovinom prije ili tijekom sudskog postupka. To se može dogoditi u slučajevima kada je navodna prijevara. Nalozi za prejudiciranje također su uobičajena praksa nakon podnošenja zahtjeva za stečaj. Nalog služi kao sredstvo za držanje imovine na sigurnom do donošenja presude. Ako je presuda donesena protiv tuženika, onda će ona biti u skladu s tim isplaćena; ako nije, imovina se može vratiti stranci od koje je oduzeta.
Imovina koja je zaplijenjena na temelju odluke o zapljeni često se drži u povjerenju agencije za provođenje zakona. U tim slučajevima tužitelj mora unaprijed platiti sudovima pripadajuće troškove usluge i skladištenja. Ako je u sudskom nalogu tužitelj imenovan kao skrbnik, tada on mora potvrditi sudu da ima odgovarajuće, sigurno, unaprijed plaćeno skladište za nekretninu. Tužitelj ne smije raspolagati nekretninom prije donošenja presude kojom mu je dodijeljeno vlasništvo.
U nekim slučajevima, protiv osobe se može izdati rješenje o zapljeni kako bi se prisililo da se pojavi pred sudom. Ovaj dokument, koji se naziva nalogom o tjelesnom privrženju, zahtijeva od policije da zaplijeni stranku i izvede je pred sud u određeno vrijeme. Takav se postupak obično primjenjuje u slučajevima kada se utvrdi da je osoba nepoštivala sud odbijanjem pojaviti se po nalogu ili zbog neplaćanja uzdržavanja djeteta koje je odredio sud.