Problem zla odnosi se na stalnu, a možda i beskrajnu filozofsku i teološku raspravu o prirodi Boga, postojanju Boga i kako osoba može riješiti pitanje zašto zlo postoji u svijetu. Zlo se pokazalo kao pitanje podjela tisućljećima, prije judeo-kršćansko-islamske tradicije. Kada se bogovi/Bog vide kao svemogući, teško je pomiriti ovu činjenicu sa zlom u svijetu. Zašto bi Bog dopustio da postoji zlo ili dopustio ljudima da trpe posljedice zlih postupaka drugih ljudi? Neki objašnjavaju problem zla sugerirajući da ne poznajemo Božji plan i da ne možemo vidjeti konačno dobro koje bi moglo proizaći iz zlih djela.
Mnogi pokušavaju stvoriti dobre stvari od zla. Broj zagovornika roditelja i organizacija koje su se pojavile kako bi pomogli drugim obiteljima čija su djeca ubijena ili oteta je pravi način rješavanja problema. Te se organizacije obično osnivaju kao rezultat ekstremnog zla — ubojstva ili otmice djeteta. Oni ne rješavaju problem zla, a možda se čak i ne bave postojanjem Boga, ali pokušavaju pretvoriti ekstremno zlo u dobro pružajući pomoć, služenje i ljubav drugim patnicima.
S teološkog ili filozofskog stajališta, problem zla se rješava na bezbroj načina. Osnovno pitanje je sljedeće: Kako sveznajući, dobronamjerni, svemoćni Bog može dopustiti da postoji zlo, a posebno dopustiti da se zlo čini svojim sljedbenicima? Neki to objašnjavaju neumitno vezanim uz načelo slobodne volje. Kada se ljudima dopusti da sami odlučuju, tada će neki ljudi na kraju odlučiti djelovati na grešan (manji ili veći) način. Budući da nam je Bog dao slobodnu volju, zlo ostaje, jer to je izbor koji ljudi mogu napraviti.
Drugi sugeriraju da se problem rješava tako što kažu da je Bog kršćana, Židova i muslimana, koji je autor slobodne volje, neosoban, a ne osobni Bog. Stvorivši ovaj svijet, dopušta da bude. Teško je pomiriti koncept osobnog Boga s problemom zla, jer je teško objasniti kako bi svemogući Bog dopustio svojim sljedbenicima da iskuse zlo drugih. Drugim riječima, prisutnost zla nekima sugerira da Bog ne odlučuje uvijek intervenirati.
Za neke, problem zla izravno rezultira ateizmom. Budući da Bog neće, ili se čini da nema izravnog utjecaja na događaje, on ne može postojati. Kako je Bog mogao dopustiti holokaust ili etničko čišćenje? Kako je Bog mogao svoje najnevinije ljude (poput djece) podvrgnuti zlostavljanju? Svemir je bezbožan, jer bi se umiješao dobri Bog. Jer duhovni, izravan kontakt s tragedijom može dovesti ili do obnove vjere u nespoznatljivi glavni plan koji im nije jasan, ili može rezultirati duhovnom krizom.
Drugi vide određene događaje kao izravnu Božju kaznu za ono što smatraju “zlim djelima”. Određene pošasti i bolesti Bog je smatrao “čišćenjima” – moderne reprize Sodome i Gomore. Čak su i neke prirodne katastrofe, kao i katastrofe koje je uzrokovao čovjek, okrivljene božanskom odmazdom za nemoralna djela i vjerske ili kulturne običaje.
Ukratko, problem zla je onaj koji postoji u gotovo svim kulturama i svim religijama i dovodi do sljedećih i mnogih drugih zaključaka:
Ljudi imaju slobodnu volju; stoga postoji mogućnost za zlo.
Bog je bezličan; stoga ne intervenira da spasi svoje vjernike.
Bog ima glavni plan koji će nam s vremenom biti razjašnjen.
Bog ne može postojati, jer Bog pun ljubavi nije mogao dopustiti da se zlo čini njegovoj djeci.
Bog je nestalan i ponekad dopušta da se dogodi zlo.
Bog je osobni Bog koji koristi zlo kao način kažnjavanja grešnika.
Naše razumijevanje Boga je minimalno i nesavršeno, te stoga nismo kvalificirani dovoditi u pitanje njegove postupke.
Bog nije svemoguć, pun ljubavi ili dobronamjeran.
Bog želi da riješimo zlo kao način da mu služimo.