Probušen bubnjić, koji se također naziva rupturirani bubnjić, nastaje kada se bubnjić koji odvaja vanjsko i srednje uho razdere ili slomi. Ova vrsta ozljede uha može uzrokovati iznenadnu bol u uhu, gubitak sluha, tinitus i vrtoglavicu. Također može povećati rizik od infekcije srednjeg uha. Probušen bubnjić često je posljedica ozljede uha ili naglih promjena atmosferskog tlaka. Većina ozljeda bubnjića može zacijeliti bez kirurške intervencije, iako timpanoplastika ili operacija zakrpa bubnjića može vratiti funkciju ozbiljno oštećenim bubnjićima.
Perforacija ili punkcija bubnjića može nastati kao posljedica infekcije uha. Gnoj i druge tekućine mogu se nakupiti iza bubnjića, što na kraju stvara dovoljan pritisak na membranu da je pukne. Glasni zvukovi ili traume, poput onih uzrokovanih udarcima u glavu, mogu uzrokovati probušenu bubnjić. Nagle promjene atmosferskog tlaka, poput onih koje inače doživljavaju putnici u zrakoplovu, mogu uzrokovati pucanje bubnjića. Strani predmeti, uključujući vate, umetnuti predaleko u ušni kanal, također mogu probiti bubnjić.
Prvi simptom probušenog bubnjića često je trenutna i jaka bol u uhu. Krv, gnoj ili druga tekućina mogu istjecati iz uha. Može doći do gubitka sluha i tinitusa ili zujanja u uhu. Vrtoglavica, ili vrtoglavica, još je jedan čest simptom ozljede uha.
Probušeni bubnjić može ostaviti srednje i unutarnje uho osjetljivim na infekciju. Ako tekućini ili krhotinama dopustimo da prodru u srednje uho kroz probušeni bubnjić, može doći do infekcije, uzrokujući da se gnoj počne nakupljati u srednjem uhu i istjecati iz ušnog kanala 24 do 48 sati nakon ozljede uha.
Puknuće bubnjića obično se može dijagnosticirati vizualnim pregledom srednjeg uha. Liječnici obično koriste instrument poznat kao otoskop za obavljanje ovog vizualnog pregleda.
Liječenje probušenog bubnjića često je relativno jednostavno. Od pacijenata se općenito traži da uho održavaju suhim i čistim. Vate se mogu staviti u uho kako bi se spriječilo da tekućina ili krhotine uđu u srednje uho. Pacijentima se općenito savjetuje da ne plivaju i ne uranjaju glavu u vodu. Ako pacijent pati od upale uha, za liječenje se mogu propisati oralni antibiotici i kapi za uho.
Većina perforiranih bubnjića zacijeli unutar otprilike dva mjeseca. Timpanoplastika, kirurški zahvat, može se koristiti za popravak najteže probušenih bubnjića. Gubitak sluha, tinitus i vrtoglavica često uzrokovani rupturom bubnjića gotovo su uvijek privremeni. Međutim, ako je uho zaraženo ili postane zaraženo, rizik od trajnog gubitka sluha obično je povećan.