Bilo koji broj razloga mogao bi pridonijeti tome da osoba razvije intelektualni nedostatak, prije poznat kao mentalna retardacija. Neki od češćih uzroka su Downov sindrom i autizam, ali popis je dug. Liječnici i pedagozi koriste pregršt alata za procjenu intelektualne teškoće, prvenstveno počevši od testa kvocijenta inteligencije (IQ), zatim niz testova adaptivnog ponašanja kako bi procijenili koliko je osoba razvila vještine preživljavanja.
Ispitivanje kvocijenta inteligencije (IQ) učinkovito je za procjenu intelektualne teškoće. Prosječna ocjena za IQ test je 100. Kada osoba postigne 75 ili manje na ovom testu, sumnja se na kognitivni poremećaj.
Druga vrsta procjene intelektualnog invaliditeta osmišljena je za procjenu sposobnosti prilagođavanja osobe. Ovi testovi analiziraju razinu vještina preživljavanja koje je osoba stekla. Ova vrsta testiranja osobito je korisna u određivanju vrste vještina koje će biti potrebne prije nego što osoba s intelektualnim teškoćama može živjeti samostalno.
Kada se sumnja da su djeca s invaliditetom, liječnici će analizirati njihov razvoj na različite načine u usporedbi s drugom djecom. Na primjer, ako je dijete doseglo malu dob, a još uvijek ne može puzati, hodati, govoriti ili razumjeti osnovne naredbe, liječnik može zatražiti procjenu intelektualne teškoće kako bi potvrdio te sumnje. Drugi znakovi da dijete može imati intelektualnu teškoću uključuju nesposobnost rješavanja osnovnih problema, prepoznavanja posljedica, pridržavanja pravila i pamćenja osnovnih uputa.
Prema Nacionalnom diseminacijskom centru za djecu s teškoćama (NDCCD), intelektualni invaliditet može biti uzrokovan genetskim poremećajem, fizičkom bolešću poput meningitisa ili problemima tijekom poroda ili tijekom trudnoće majke. NDCCD procjenjuje da oko 6,500,000 od više od 300,000,000 ukupno Amerikanaca ima intelektualni invaliditet.
U Sjedinjenim Državama, posebno obrazovanje je osigurano za djecu do 21 godine koja su zakonom definirana kao intelektualno onesposobljena. Sve dok predsjednik Barack Obama nije potpisao Rosin zakon 2010. godine, Zakon o obrazovanju osoba s invaliditetom i dalje je te građane spominjao kao mentalno retardirane. Međutim, opis njihovog stanja se nije promijenio. Prema IDEA-i, ove osobe pokazuju “značajno podprosječno opće intelektualno funkcioniranje” uz probleme adaptivnog ponašanja koji mogu negativno utjecati na to koliko dobro rade u obrazovnom okruženju tijekom razvojnih faza.
Iako većina onih koji se podvrgnu procjeni intelektualne teškoće pokazuju znakove Downovog sindroma ili autizma, drugi su patili od drugačijih stanja. Psihološka stanja poput poremećaja pažnje i hiperaktivnosti mogu uzrokovati ovu invalidnost. Također ga mogu uzrokovati trajnija stanja poput Aspergerovog, Touretteovog ili Williamsovog sindroma.