Proctorov test je test koji se koristi u geotehničkom inženjerstvu kako bi se utvrdila maksimalna gustoća koja se praktički može postići za tlo ili sličnu tvar. Proctorov test zbijenosti tla provodi se mjerenjem gustoće ili suhe jedinične težine tla koje se ispituje na različitim točkama sadržaja vlage. Cilj ispitivanja tla obično je odrediti optimalni sadržaj vlage u tlu. Osim tla, mogu se mjeriti i druge tvari, kao što su agregat, šljunak ili pijesak.
Oprema za ispitivanje tla koja se koristi za Proctorov test obično se sastoji od kalupa standardnog oblika i veličine te uređaja, kao što je čekić, za zbijanje tla u kalup. Kada se koriste strojevi za ispitivanje tla, oni moraju moći izmjeriti kolika je sila primijenjena na tlo u kalupu. Čekić ili drugi alat za sabijanje koristi se za sabijanje tla ili agregata u kalupu. U ovom scenariju, zbijanje tla znači povećanje njegove gustoće potiskivanjem zraka iz tla.
Zbijanjem tla ili agregata pri različitim sadržajima vlage, inženjer može odrediti koji je optimalan sadržaj vlage i stupanj zbijenosti tla ili agregata za određenu uporabu u određenom inženjerskom ili građevinskom projektu. Kao takav, Proctorov test je važan alat u području geotehničkog inženjeringa, jer je ključni test koji može pomoći u određivanju rizika u inženjeringu ili građevinskim projektima. Također može pomoći u određivanju kako se ti rizici mogu ublažiti optimalnom upotrebom agregata i drugih fizičkih materijala. Primjer gdje se Proctorov test može koristiti u građevinskom projektu mogao bi biti odabir agregata koji će se koristiti u temeljima zgrade.
Proctorov test je 1933. izumio Ralph R. Proctor. Određuje upotrebu kalupa, promjera četiri inča, koji drži 1/30 kubične stope (0.0009 kubičnog metra) tla. Proctorov test također određuje težinu i druge specifičnosti čekića koji se koristi u zbijanju. Definirane su i druge varijante ovog testa zbijanja tla, uključujući “Modificirani Proctorov test”, koji navodi isti kalup, ali različite zahtjeve za čekić za sabijanje. I originalni i modificirani Proctor testovi također omogućuju korištenje većeg kalupa za mjerenje tvari koje sadrže veće čestice, poput šljunka.