Prodaja založnog prava je prodaja imovine koja je predmet založnog prava, ili samog založnog prava, radi povrata duga. To se najčešće vidi kod motornih vozila i nekretnina. Prije nego što se može dogoditi prodaja založnog prava, vjerovnik mora imati zakonska ovlast za izvršenje prodaje i možda će morati objaviti obavijesti kako bi pružio informacije, ovisno o regionalnim zakonima. Prodaja založnog prava može biti koristan resurs za jeftinu robu, iako se nekretnina obično prodaje takva kakva jest i može biti rizična kupnja.
U nekim slučajevima prodaja založnog prava uključuje izravnu prodaju imovine. Na primjer, mehaničar koji obavlja popravke na automobilu, a za njih nije plaćen, ima založno pravo na vozilu i može ga prodati kako bi nadoknadio troškove nakon što obavijesti vlasnika i dopusti da prođe dovoljno vremena. Prodaja založnog prava može uključivati više vozila spojenih na jednoj dražbi u svrhu učinkovitosti. Obično je nekretnina dostupna za pregled prije prodaje.
Ostale prodaje založnog prava uključuju prodaju založnog prava, ali ne i same imovine. Čest primjer je porezno založno pravo, založno pravo na nekretnini zbog neplaćanja poreza. Vlada može prodati založno pravo kako bi povratila poreze, a vlasnik kuće ima određeno vremensko razdoblje da otkupi založno pravo prije nego što se naslov vrati u vlasništvo kupca založnog prava. Za kupce, kupnja založnog prava rezultira ili povratom novca i dugovanih kamata ili preuzimanjem vlasništva nad nekretninom i mogućnostima je koristiti ili prodati.
Kada se vjerovnik priprema za prodaju založnog prava, mora poslati posljednju obavijest vlasniku nekretnine kako bi ga upozorio na činjenicu da je prodaja planirana i pružio informacije o tome što učiniti da spriječi prodaju. Ako se dužnik ne odazove ili se ne može postići rješenje, vjerovnik može nastaviti s prodajom. Vjerovnici moraju biti u mogućnosti preuzeti vlasništvo nad imovinom prije nego što je mogu prodati u založnoj prodaji, a važno je biti svjestan da na imovini mogu postojati i druga založna prava koja bi mogla zamutiti pravo vlasništva; automobil, na primjer, može imati založno pravo povezano s kreditom za automobil, kao i založno pravo mehaničara za neplaćanje.
Kupci na založnoj prodaji trebaju što potpunije pregledati nekretninu, te dobiti mišljenje od stručnog ocjenjivača ako nisu upoznati s vrijednošću i cijenom slične nekretnine. Također je preporučljivo provesti neka istraživanja kako biste saznali o drugim neriješenim založnim pravima koja bi mogla zakomplicirati prijenos vlasništva.