Profesionalna segregacija je neravnomjerna raspodjela različitih pojedinaca u bilo kojem zanimanju. Drugim riječima, profesionalna segregacija je tendencija da zanimanjem ili određenim dijelom zanimanja dominiraju pojedinci određene rase, spola ili drugih osobnih karakteristika. Iako je rasna i seksualna diskriminacija nezakonita u SAD-u i mnogim drugim zemljama, profesionalna segregacija još uvijek postoji, što su potvrdila brojna izvješća i studije. Pojmovi kao što su stakleni strop i rodna razlika odnose se na stvarnost profesionalne segregacije.
Stoljećima je segregacija na radnom mjestu bila legalna i čak je bila očekivana politika u većini zanimanja. Veći dio povijesti manjine su dobivale samo male, nisko plaćene poslove, kad im je uopće bilo dopušteno raditi; bolji poslovi bili su rezervirani za pripadnike povlaštene više klase. Tijekom 20. stoljeća, aktivisti za građanska prava zahtijevali su da se zakonska prava koja su davala ovoj klasi prošire na ljude svih rasa i spolova. To je dovelo do zakona poput američkog Zakona o građanskim pravima iz 1964., koji je seksualnu i rasnu diskriminaciju učinio nezakonitom, barem kao službenu politiku. Međutim, u praksi se diskriminacija nastavila i danas.
Nakon usvajanja američkog Zakona o građanskim pravima, korporacije, privatni poslodavci, pa čak i vlade nastavili su s politikom profesionalne segregacije ograničavajući mogućnosti napredovanja na one određene rase ili spola, obično bijelce. Žene i manjine su zaobiđene radi unapređenja ili su spuštene na najslabije plaćene ili najmanje istaknute pozicije. Iako neslužbene, ove politike, koje se često nazivaju staklenim stropom, lako bi se mogle otkriti po istaknutosti bijelaca na upravljačkim pozicijama. Počevši od 1970-ih, neki su pojedinci osporavali ove neslužbene politike na temelju toga da su prekršili zakone protiv diskriminacije.
Kao rezultat toga, došlo je do napretka u uklanjanju profesionalne segregacije. Žene i rukovoditelji iz manjina popeli su se na najviše pozicije u mnogim korporacijama. Međutim, čak iu 21. stoljeću profesionalna segregacija još uvijek postoji. Rasne manjine i žene još uvijek dominiraju najslabije plaćenim poslovima u mnogim zemljama. To je nazvano ljepljivim podom, jer se ti pojedinci ne mogu izdići iznad najnižih stepenica korporativne ljestvice. Za njih je stakleni strop nebitan.
Razlika u plaćama između muškaraca i žena za istu vrstu posla, također poznata kao rodna razlika, još je jedan oblik profesionalne segregacije. Povijesno gledano, žene i neke manjine bile su plaćene manje od bijelaca na sličnim pozicijama, a ta politika i dalje postoji iu modernim vremenima. Tekuće pravne i institucionalne promjene usmjerene su na borbu protiv ove vrste segregacije. Neke su studije pokazale, međutim, da je pravi krivac kulturna pristranost. Prema tim studijama, segregacija na radnom mjestu odražava sklonost mnogih ljudi da gledaju na manjine sa sumnjom, zanemarivanjem ili otvorenim neprijateljstvom, čak i u 21. stoljeću.