Pojam profilaksa odnosi se na mjere koje se poduzimaju kako bi se spriječile bolesti ili zdravstveni problemi, a ne za liječenje ili izliječenje postojećeg stanja. Takve mjere, ponekad poznate kao preventivna skrb, također se mogu koristiti za zaustavljanje izbijanja ili smanjenje simptoma nekoga tko je bio izložen uzročniku infekcije ili opasnosti po zdravlje. Ovaj medicinski izraz dolazi od grčke riječi koja znači “čuvati se”, što se odnosi na činjenicu da je namijenjen pružanju zaštite pacijentima koji su u opasnosti od bolesti.
Vrste profilakse
Postoje dvije glavne vrste profilakse: primarna i sekundarna. Svaka mjera poduzeta za sprječavanje bolesti prije nego što se pojavi je primarna profilaksa. To može uključivati cijepljenje kako bi se spriječila bolest ili pranje zubi kako bi se spriječila bolest desni. Sekundarna profilaksa su postupci koji pomažu u sprječavanju infekcije nakon izlaganja bolesti ili ublažavanju simptoma povezanih s bolešću ili zdravstvenim stanjem. Na primjer, ako su zdravstveni radnici izloženi virusu ljudske imunodeficijencije (HIV), mogu uzimati antiretrovirusne lijekove kako bi spriječili da se virus razvije u aktivnu infekciju.
Primjeri primarne profilakse
Davatelji zdravstvenih usluga često preporučuju primarnu profilaksu koja može uključivati specifične postupke, promjene načina života i lijekove. Stomatolozi koriste tretmane poput čišćenja i ljuštenja kako bi održali zdrave zube i desni kako bi pacijenti imali manju vjerojatnost za razvoj parodontalne bolesti. Promjene u načinu života poput prehrane i tjelovježbe također mogu pomoći ljudima da dulje ostanu zdraviji.
Dodatno, fizikalni pregledi i probirni testovi su oblik preventivne skrbi. Žene mogu primati mamografiju kako stare kako bi se identificirali rani znakovi raka dojke, baš kao što muškarci prolaze preglede za povećanje prostate. Ove profilaktičke mjere mogu pomoći medicinskim stručnjacima identificirati rane znakove upozorenja i čimbenike rizika za bolest kako bi pacijenti mogli dobiti hitno liječenje.
Kondomi se ponekad nazivaju profilaktikom jer su dizajnirani da smanje širenje spolno prenosivih bolesti (STD), a također mogu spriječiti trudnoću. Pacijenti koji koriste profilaktičke mjere poput kondoma za sprječavanje zaraze bolesti mogu kasnije smanjiti potrebu za skupim i invazivnim tretmanima; neke spolno prenosive bolesti, na primjer, odolijevaju liječenju i mogu postati doživotne infekcije koje je potrebno liječiti.
U većoj mjeri, pripravnost za hitne slučajeve još je jedan oblik preventivne skrbi. Budući da se epidemije mogu pojaviti u katastrofalnim situacijama, priprema za takav događaj smanjuje potrebu za eventualnim liječenjem. Službenici javnog zdravstva gomilaju zalihe kako bi mogli brzo reagirati na epidemije u nastajanju i poremećaje socijalnih usluga kako bi smanjili rizik od bolesti; mnoge vlade održavaju zalihe antibiotika za liječenje ljudi izloženih antraksu u biološkim napadima, na primjer.
Primjeri sekundarne profilakse
Sekundarne mjere se obično preporučuju za postupanje s pacijentima izloženim bolesti ili riziku od infekcije, radi njihove zaštite, kao i drugih. Pružatelji usluga vagaju prednosti nuđenja liječenja kako bi se spriječila pojava bolesti u odnosu na rizik liječenja. Na primjer, pacijent koji je podvrgnut operaciji uklanjanja tumora može dobiti terapiju zračenjem kako bi spriječio ponovnu pojavu raka. Iako liječenje zračenjem može biti teško za pacijenta, to znači da je manja vjerojatnost da će on ili ona ponovno dobiti rak.
Za liječenje bolesti, profilaktički tretmani mogu olakšati pacijente ili smanjiti rizik od komplikacija. Trudnice mogu primati lijekove protiv povraćanja za sprječavanje povraćanja ako, na primjer, imaju jaku jutarnju mučninu. Bez liječenja, pacijentica može doživjeti dehidraciju ili druge komplikacije koje bi mogle otežati nastavak trudnoće.
Kome je potrebna profilaksa?
Mnogi pacijenti mogu imati koristi od rutinske primarne profilakse kako bi spriječili uobičajene bolesti. Grupe kao što su Svjetska zdravstvena organizacija i Američka pedijatrijska akademija razvile su preporuke za pacijente u različitim zajednicama, dobnim skupinama i regijama kako bi pomogli pružateljima usluga da odrede kada ljudima trebaju pregledi, cijepljenje i druga preventivna skrb. Ove se formalne preporuke povremeno ažuriraju kako bi odražavale nove informacije iz medicinske zajednice, kao što su dokazi da su rizici testa veći od koristi ili da bi novi postupak mogao biti sigurniji i učinkovitiji za prevenciju bolesti.
U drugim situacijama, liječnik može identificirati specifične čimbenike rizika koji bi mogli biti razlog za zabrinutost, u kojem slučaju pacijentu može biti potrebna dodatna njega. Kada se pacijenti sastanu sa svojim pružateljima primarne zdravstvene zaštite, mogu razgovarati o svojoj povijesti bolesti kako bi odredili koje mjere trebaju poduzeti kako bi zaštitili svoje zdravlje. Čimbenici rizika mogu se mijenjati tijekom vremena, a pacijenti bi se trebali pobrinuti da njihova medicinska dokumentacija bude točna kako bi njihovi liječnici mogli uočiti potencijalne probleme što je prije moguće.
Uobičajeni primjer preventivnog liječenja povezanog s čimbenikom rizika su lijekovi protiv zgrušavanja krvi, koji se ponekad nazivaju i razrjeđivačima krvi, koji se daju pacijentima s kardiovaskularnim bolestima kako bi se smanjio rizik od moždanog i srčanog udara. Takvi pacijenti mogu također trebati profilaktičke antibiotike prije operacije ili stomatoloških zahvata kako bi spriječili endokarditis, potencijalno ozbiljnu upalu srca. Postojeća stanja poput dijabetesa, bolesti jetre ili bolesti dišnog sustava također mogu biti razmatrana prilikom pripreme pacijenata za operaciju i druge postupke koji bi mogli pogoršati njihovo stanje. Profilaktički lijekovi mogli bi smanjiti rizik od komplikacija i olakšati pacijentu.
Što trebam učiniti ako mi liječnik preporuči profilaksu?
Za više informacija o preporučenom tijeku liječenja, pacijenti mogu razgovarati sa svojim zdravstvenim radnicima. Mogu pitati zašto se preporučuje profilaktički postupak, postoje li alternative i koji rizici mogu biti povezani s odbijanjem liječenja. Kliničar bi trebao biti u mogućnosti pružiti informacije koje će pomoći pacijentu da donese odluku hoće li prihvatiti liječenje. Ako pacijent još uvijek nije siguran, trebao bi potražiti drugo mišljenje.
Bolesnici bi također trebali pitati o mogućim rizicima i nuspojavama kako bi bili spremni. Na primjer, ljudi koji uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi imaju tendenciju lakog krvarenja i modrica, što može biti problem u operaciji ili osobama koje se bave sportom. Također je važno dobiti jasne, precizne upute koje uključuju demonstraciju doziranja i kako davati lijekove, koristiti medicinske uređaje ili slijediti preporučene profilaktičke postupke.