Prognatizam je stanje u kojem dio čeljusti strši, što uzrokuje da brada ili gornja čeljust strše naprijed. Može biti genetski, kao u slučaju slavne habsburške čeljusti, ili može biti posljedica zdravstvenog stanja. Ovisno o težini stanja, mogu se koristiti različiti tretmani za smanjenje izbočenja. Medicinski tretman se obično koristi kada izbočena čeljust ometa jelo, disanje ili govor, ili ako se netko osjeća duboko nelagodno zbog svoje strukture lica.
Postoje tri tipa: mandibularni, maksilarni i alveolarni. Kod mandibularnog prognatizma donja čeljust strši, zbog čega brada strši iz lica. Maksilarni prognatizam zahvaća gornju čeljust i obično stvara izduženi izgled lica. Pacijenti s alveolarnim prognatizmom imaju abnormalnosti oko dijela čeljusti gdje se nalaze zubi, pri čemu zubi strše iz lica pod kutom.
U nekim slučajevima, prognatizam je jednostavno genetski uvjetovan. Ljudi iz određenih obiteljskih linija i ljudi u nekim regijama svijeta prirodno imaju ovo stanje, i to je prilično uobičajena obiteljska osobina. U drugim slučajevima, može biti uzrokovano genetskom mutacijom ili genetskim poremećajem kao što je Crouzonov sindrom. Također se može razviti kao odgovor na stanja koja se pojavljuju kasnije u životu, poput akromegalije, poremećaja u kojem se proizvodi previše hormona rasta. Ako se problem iznenada razvije, to može biti znak da netko ima zdravstveno stanje koje je potrebno riješiti.
Ponekad prognatizam može biti uzrokovan fizičkom traumom ili nekom aktivnošću pacijenta. Alveolarni prognatizam, na primjer, povezan je sa sisanjem palca kod djece. Rutinsko sisanje palca ili prstiju iz noći u noć može uzrokovati pomicanje zuba u čeljusti, baš kao što nošenje ortodoncije može ispraviti položaj zuba koji lebde. Čeljust se također može pomaknuti nakon loma ili ozbiljne ozljede, osobito ako nije pravilno postavljena.
Često medicinski stručnjaci preporučuju ostavljanje prognatizma na miru. Međutim, to može postati problem i u tim slučajevima postoje neke korektivne mjere koje se mogu poduzeti. Korektivna ortodoncija koja polagano povlači čeljust u manje ekstremni položaj može biti korisna, osobito kod djece, budući da još uvijek rastu. Operacija se također može koristiti za ispravljanje stanja, iako operacija može biti skupa, a vrijeme oporavka obično je dugo.