Program pomoći u nevolji, uobičajeno izgovaran i skraćeno TARP, bio je prvi veliki napor američke vlade da stabilizira američko gospodarstvo nakon ekonomskog kolapsa 2007.-2008. Kolaps je potaknuo ono što se naziva Velikom recesijom i najgorim gospodarskim padom u SAD-u od Velike depresije. Program, koji je potpisao predsjednik George W. Bush 3. listopada 2008., pod HR 1424, ovlastio je vladu da potroši milijarde dolara na otkup neispravnih hipotekarnih vrijednosnih papira. Kupnjom te takozvane “problematične imovine” vlada se nadala osigurati financijsku stabilnost i ubrizgati tržištu fluidniji tok kredita. Kada se govori o financijskoj pomoći u ovom razdoblju, ljudi se velikim dijelom odnose na Program za pomoć nevoljnoj imovini.
U 2008. financijski moćnici koji su dodijelili osiguranje za hipoteke na kuće—posebno The Federal National Mortgage Association, ili Fannie Mae; Federal Home Mortgage Corporation, ili Freddie Mac; i American Insurance Group (AIG)—počele su posustajati i propadati pod teretom neispravnih drugorazrednih hipotekarnih zajmova. Subprime hipoteke su rizičnije jer se daju zajmoprimcima s najmanjom vjerojatnošću da će moći vratiti zajam. Drugim riječima, zajmoprimcima s lošim kreditnim ocjenama banke su odobravale kredite, koje su od tih zajmova osiguravale organizacije poput Fannie Mae i Freddie Maca. Problem se pogoršao jer su ti hipotekarni krediti zatim upakirani u vrijednosne papire koje su investitori mogli kupiti i prodati.
Kada milijuni vlasnika kuća nisu mogli plaćati i nisu platili svoje kredite, to je izazvalo lančanu reakciju financijskog neuspjeha; banke zbog kojih su zajmovi posustali, hipotekarni vrijednosni papiri su propali, a financijske snage koje su te hipoteke osiguravale – i pakirale ih u vrijednosne papire – također su pretrpjele udarac tako katastrofalnih razmjera da je savezna vlada morala uskočiti kako bi spriječila depresiju – kolaps ere. Vlada je to učinila otkupljujući neispravne zajmove i hipotekarne vrijednosne papire, sa stotinama milijardi dolara osiguranim kroz Program za ublažavanje problema s imovinom. U početku je procijenjeni trošak zakona bio 700 milijardi američkih dolara (USD), ali s vremenom je Kongresni ured za proračun (CBO) procijenio dugoročne troškove na manje od polovice. Da se vlada nije umiješala, banke bi bile prisiljene drastično povećati troškove otplate hipoteka, a većina ekonomista vjeruje da bi se tržište nekretnina urušilo mnogo više nego što je u konačnici bilo.
Program za ublažavanje problema s imovinom doveo je američku vladu do doslovnog preuzimanja određenih organizacija, iako je vlada izrazila namjeru da na kraju proda poduzeća natrag privatnim dioničarima. Na primjer, vlada je kupila poduzeća koja su propala, kao što je američki proizvođač automobila General Motors (GM). Poduzeća koja su primila novac iz Programa za smanjenje problematične imovine morala su po zakonu vratiti novac, što su počela činiti još 2009. Program, kao i određene organizacije koje su primale novac od njega, našle su se pod žestokom vatrom kada su tvrtke poput Otkriveno je da AIG koristi dio novca za isplatu raskošnih bonusa nekima od samih rukovoditelja koji su pomogli izazvati ekonomska previranja.
Program oporavka od problematične imovine ne treba miješati sa Zakonom o oporavku, koji je potpisao predsjednik Barack Obama 17. veljače 2009. Zakon je dodijelio još 787 milijardi USD za ulaganje u oporavak američkog gospodarstva. Velik dio tog novca korišten je kao kratkoročni poticaj, od kojih je dio bio davan u obliku osobnih čekova svakom američkom građaninu, a drugi dijelovi raspodijeljeni su državnim vladama i drugim financijskim strukturama koje su imale koristi od priliva tekućeg novca.