Programabilni čip je elektronička komponenta koja sadrži niz instrukcija koje se izvršavaju svaki put kada čip funkcionira. Neki od ovih čipova imaju fiksno programiranje, dok drugi sadrže kod koji se može ponovno napisati. Ovi čipovi su kamen temeljac moderne elektronike; prisutni su u gotovo svakom elektroničkom uređaju. U većini slučajeva ovi čipovi pružaju informacije središnjem sustavu ili prevode ulazne signale u zapovjedne operacije.
Konstrukcija programabilnog čipa vrlo je nalik na bilo koji drugi mikročip. Niz poluvodičkih uređaja povezanih s unutarnjim krugovima i elektroničkim komponentama spojen je na sloj poluvodičkog materijala. Ovi čipovi su uglavnom izrađeni od plastike i silicija, a ostatak čine nekoliko različitih metala. Budući da je materijalna cijena prosječnog programabilnog čipa iznimno niska, oni su jednostavni za proizvodnju i s lakoćom se mogu uključiti u bilo koji elektronički uređaj.
Ovaj čip sadrži osnovni program koji se izvršava kad god je čip aktivan. Ovaj program može prevesti jedan signal u drugi, izbaciti dio podataka sa senzora ili napraviti izračun na temelju unosa. Drugim riječima, programabilni čip može obaviti gotovo svaki zadatak koji mu zada njegov programer. Ovi čipovi su ograničeni samo veličinom programa i ograničenjima povezanog uređaja.
Da bi funkcionirao, potrebno je aktivirati programabilni čip. Neki čipovi su aktivni kad god imaju snagu, dok se drugi aktiviraju samo kada je potrebno. Osnovni rad čipa je u oba slučaja isti. Oni primaju ulaz, često signal ili mali dio podataka, a zatim manipuliraju tim unosom u novi oblik i šalju ga dalje. Ovi novi podaci mogu ići u veći sustav za obradu, korisničko sučelje ili čak drugi programabilni čip.
Jedan od glavnih zadataka ovih čipova je obrada korisničkog unosa. Programabilni čip unutar elektroničkog uređaja pročitat će pritisak na gumb ili sličan unos i prevesti to u informacije za središnji procesor uređaja. Na sličan način, uobičajeno je pronaći ove čipove povezane sa svim vrstama različitih senzora u uređajima u rasponu od mobitela do automobila. Ovi čipovi uzimaju informacije od senzora i prevode ih na isti način na koji rade s korisničkim sučeljima.
Dok neki od ovih čipova rade potpuno neovisno o središnjem sustavu, mnogi programabilni čipovi imaju veze s glavnim procesorom. Ovaj središnji procesor puno je složeniji od čipova, iako radi na vrlo sličan način. Glavni sustav uzima sve nepovezane informacije koje daju čipovi i prikuplja ih u upotrebljiv format. Odatle može raditi bilo koji broj stvari ovisno o svojoj ukupnoj funkciji.