Progresivni aspekt je oblik izražavanja koji ukazuje na radnju koja se događa, ili se odvijala u određenom trenutku ili će se dogoditi u budućnosti. Ovo se koristi da se odnosi na nešto što nije nužno ponovljeno ponašanje, već samo na jedan određeni slučaj. To također ne znači nužno da je aktivnost došla do kraja, već samo da je bila, jest ili će se dogoditi u određenom kontekstu. Progresivni aspekt u engleskom jeziku obično se formira upotrebom pomoćnog glagola “biti” i glavnog glagola s nastavkom “-ing”, kao što je “I am walking to the store”.
Kao što ime sugerira, progresivni aspekt označava da je nešto u tijeku s obzirom na određeno vremensko razdoblje: prošlost, sadašnjost ili budućnost. Bez obzira na vrijeme, obično se stvara upotrebom nekog oblika glagola “biti” koji se koristi kao pomoćni glagol. Pomoćni glagol ne označava glavnu radnju rečenice, ali daje dodatne informacije. U ovom slučaju, odgovoran je za stvaranje progresivnog aspekta i ukazuje na to da se glavni glagol, koji je radnja rečenice, događa.
Za progresivni aspekt u prošlom vremenu, na primjer, pomoćno “bio” se obično koristi kao oblik “biti”. To se može vidjeti u rečenici poput “Išao sam u dućan kad si nazvao”, što ukazuje na to što se događalo kada se dogodio drugi događaj. Progresivni aspekt se obično koristi na ovaj način, da izrazi da se jedna radnja događa u vrijeme kada se nešto drugo dogodilo. Međutim, to ne znači nužno da je radnja zaustavljena, a u tom je primjeru subjekt “ja” možda i dalje išao u trgovinu nakon poziva.
U sadašnjem vremenu, progresivni aspekt funkcionira na isti način, ali obično koristi “je” ili “am” kao pomoćni glagol. “Razgovaram telefonom”, na primjer, označava što subjekt trenutno radi. Primjer sličan onome u prošlom vremenu bio bi “On vozi dok pjeva”, što ukazuje na jednu radnju koja se događa usred drugog događaja.
Progresivni aspekt u budućem vremenu funkcionira na gotovo isti način, ali koristi pomoćni “will be” uz glavni glagol. Na primjer, “Sutra ću letjeti u Irsku” označava događaj koji će se dogoditi u budućnosti. Ne daje nužno informaciju o tome da se radnja zaustavlja ili mijenja, već jednostavno pokazuje nešto što će se dogoditi. Također se može koristiti za označavanje događaja koji se događaju kada se nešto drugo dogodi, kao što je “Pješačit će po šumi kada ga pokušate nazvati.”