Progresivni porez je porezna stopa koja se primjenjuje na dohodak ili dobit, ili na potrošnju, koja se povećava s povećanjem prihoda/profita ili potrošnje. Ovo je porezni sustav koji se koristi u SAD-u i mnogim drugim zemljama. Oni koji zarađuju najmanje imaju tendenciju da plaćaju najmanji postotak svog dohotka u vidu poreza. Ljudi koji zarađuju veće količine novca oporezuju se većim postotkom.
Oporezivanje u većini zemalja, uključujući SAD, malo je teže izračunati. Mnogi pogrešno shvaćaju progresivnu poreznu stopu kao sljedeću formulu: gospodin X koji zaradi 20,000 američkih dolara (USD) platit će 10% svog prihoda u vidu poreza. G. Y zarađuje 40,000 USD i platit će 15% svog prihoda. Gospođa Z zarađuje 60,000 USD i platit će 20% svog prihoda u vidu poreza.
Umjesto toga, porezi na ostvarene iznose progresivno rastu. Moj. Y bi platio 10% na prvih 20,000 USD koje zaradi, a 15% na drugih 20,000 USD. Gospođa Z bi platila 10% na prvih 20,000 dolara, 15% na drugi i 20% na treći. Postoji i niz stvari koje mogu smanjiti postotak oporezivanja. Ako se vjenčate i podnosite zajedničku poreznu prijavu, ili ako imate više uzdržavanih osoba koje trebate uzdržavati, postoci progresivnog poreza bi se smanjili jer bi se manje vašeg novca zapravo smatralo oporezivim dohotkom. Najniži prihodi, posebno oni ispod razine siromaštva, dugovali bi vrlo malo stvarnih poreza. Poduzeća koja izgube novac tijekom godine dana umjesto da ostvare profit vjerojatno ne bi ni dužna porez.
Progresivni porez može se primijeniti na određene vrste potrošnje. Svaki porez na promet može ostati u stabilnom iznosu, ali osoba koja troši više svog prihoda na oporeziva dobra proporcionalno će trošiti veći iznos svog prihoda na porez na promet, iako je postotak poreza na promet jednak za sve. Nadalje, neki artikli, poput jahti i luksuznih automobila, podliježu porezima na luksuz, koji su mnogo veći postoci poreza za te artikle.
Mnogo je ljudi koji podržavaju progresivni porez, jer smatraju da je pravedno da oni koji zarađuju više doprinose vladi. Oni koji zarađuju najmanje, a zapravo si ne mogu priuštiti gubitak prihoda zbog poreza, ne bi trebali puno trošiti na financiranje državnih programa. Ne slažu se svi ljudi s progresivnim porezom, jer to znači da su ljudi koji zarađuju više novca “kažnjeni” za svoj uspjeh ili bogatstvo. Neki predlažu paušalnu poreznu stopu umjesto progresivnog poreza ili porez na potrošnju umjesto na dohodak.
Drugi preferiraju regresivni porez, gdje se postotak poreza smanjuje kada se dohodak povećava. To bi značilo da bi ljudi koji najviše zarađuju plaćali mnogo niži postotak poreza, ali budući da su im prihodi visoki, i dalje bi plaćali dosta poreza. Ljudi koji najmanje zarađuju plaćali bi najviše postotke, iako bi se i dalje mogle davati naknade za one ispod razine siromaštva. Ovaj bi sustav navodno značio da bi svi plaćali približno isti iznos poreza svake godine. Kritičari regresivnog poreznog sustava sugeriraju da bi to bio nepravedan teret za one koji su najmanje sposobni priuštiti poreze.