Progresivna relaksacija mišića je tehnika opuštanja koja može pomoći u induciranju odgovora opuštanja. Reakcija opuštanja općenito se događa kada su svi mišići tijela duboko i potpuno opušteni, a opuštanje mišića na ovaj način može imati koristi od fizičkog i mentalnog stresa. Teorija koja stoji iza progresivne relaksacije mišića navodi da držanje mišića u steženom stanju nekoliko sekundi omogućuje im da se potpunije opuste kada se na kraju oslobode. Progresivna relaksacija mišića obično traži od praktičara da se napnu i oslobode pojedinačne mišiće ili cijele mišićne skupine na progresivan način, kako bi na kraju opustili sve mišiće tijela. Vjeruje se da redovito izazivanje reakcije opuštanja dovodi do općeg smanjenja stresa i tjeskobe, a također može pomoći u prevenciji bolesti povezanih sa stresom.
Dr. Edmund Jacobson zaslužan je za razvoj tehnike progresivne mišićne relaksacije. Iako je prvotno propisao niz od oko 200 vježbi koje će pomoći opuštanju svih mišića tijela, one su na kraju svedene na oko 15 vježbi koje se smatraju lakim i učinkovitim. Dr. Jacobson je vjerovao da njegove tehnike mogu učinkovito izazvati stanje duboke relaksacije poznato kao relaksacijski odgovor, te je često zagovarao progresivno opuštanje mišića kao dio svojih planova liječenja. Bolovi u leđima, visoki krvni tlak i ulcerozni kolitis među stanjima su koje progresivno opuštanje mišića može liječiti.
Proces progresivne relaksacije mišića može trajati od pet do 30 minuta, ovisno o tome koliko temeljito vježbač odluči izvesti vježbu. Smatra se da je najbolje opustiti sve pojedinačne mišiće u tijelu, što općenito traje dulje od vježbanja cijelih mišićnih skupina. U svakom slučaju, praktičari se obično potiču da traže mirno okruženje, gdje ih neće ometati, i da zauzmu udoban fizički položaj. Praktičari se mogu odlučiti nasloniti ili sjediti uspravno, prema osobnim željama, iako bi odabrani položaj idealno trebao biti onaj koji omogućuje potpuno opuštanje.
Vježbači koji žele opustiti svaki pojedini mišić tijela potiču se na razmišljanje o zatezanju i opuštanju pojedinih dijelova lica, čeljusti, vrata, ramena, ruku, šaka, trupa, nogu i stopala. Progresija obično počinje s licem. Praktičare se obično potiče da napnu i opuste mišiće čela, zatim mišiće oko očiju, zatim mišiće čeljusti, zatim mišiće vrata i tako dalje. Mišići na stražnjem dijelu tijela općenito su napeti i opušteni odvojeno od mišića na prednjem dijelu tijela. Svaki mišić se općenito drži skupljenim sedam do 10 sekundi prije nego što se opusti u razdoblju od 15 do 20 sekundi. Sljedeći mišić općenito nije napet sve dok se prethodnom mišiću ne dopusti da se duboko opusti.
Ista tehnika može se koristiti za brže postizanje rezultata, progresivnim opuštanjem cijelih skupina mišića. Stručnjaci često upozoravaju da ova tehnika možda neće dati iste rezultate kao temeljitija tehnika; može, međutim, biti alternativa za one s vremenskim ograničenjima. Vježbači mogu napeti i opustiti mišiće lica, čeljusti, glave, vrata i ramena odjednom. Tada mogu otpustiti te mišiće i prijeći na postupno napinjanje i opuštanje ruku, trupa i nogu.