Što je proizvod odvjetničkog rada?

Proizvod odvjetničkog rada odnosi se na posao koji je odvjetnik obavio na određenom predmetu. Koncept je važan u parnici kada se odvija proces otkrivanja. Otkriće se odnosi na dijeljenje informacija između suprotnih strana u parnici.
Kada su dvije osobe na suprotnim stranama sudskog postupka – bilo u kaznenom ili građanskom pravu – mora doći do razmjene dokaza. U kaznenom postupku tužitelj mora podijeliti dokaze s okrivljenikom kako bi mogao izgraditi obranu, iako okrivljenik ne mora dijeliti svoje dokaze. U građanskom postupku, i tužitelj i tuženik moraju međusobno podijeliti dokaze o svojim predmetima.

Međutim, otkriće nije apsolutno pravo. Prvo, u građanskom postupku, svaka strana mora zatražiti informacije koje želi od druge. Informacije moraju biti izravno povezane sa slučajem i ne smiju biti privilegirane.
Zbog privilegije, posao koji je odvjetnik obavio na predmetu nije uključen u otkrivanje. Ovaj odvjetnički radni proizvod može uključivati ​​popise pisanih pitanja koja odvjetnik ima za drugu stranu, odvjetničku analizu predmeta, odvjetničke bilješke o određenom dokumentu ili danom dokazu ili bilo što drugo u čemu je odvjetnik iznio podatke koji daje uvid u strategiju slučaja.

Proizvod odvjetničkog rada postaje osobito važan kada postoji ograničenje na neki određeni dokaz koji je dostupan. Pretpostavimo, na primjer, da jedan odvjetnik smijeni ili službeno intervjuira nekoga tko bi se mogao pokazati relevantnim svjedokom za tužitelja ili tuženika. Ako svjedok tada umre dan kasnije, druga strana može zatražiti transkript tog razgovora od odvjetnika. Hoće li se transkripti intervjua morati predati ovisit će o tome smatraju li se oni proizvodom odvjetničkog rada ili ne.

Razlika između proizvoda odvjetničkog rada i općih informacija često se pravi od slučaja do slučaja. Dok su neke stvari, kao što su bilješke sa suđenja odvjetnika, očito proizvod rada, druge su manje jasno definirane, kao što su transkripti iskaza ili izvješće privatnog istražitelja koji radi na slučaju. Općenito, pravilo je da ako je materijal pripremljen s pažnjom – čak i ako ga nije pripremio izravno odvjetnik, već ga je pripremio netko tko radi ili ga je angažirao odvjetnik ili klijent – on je privilegiran i stoga nema da se podijeli s protivničkom stranom.