Projekcioni film je ažurirana tehnologija iz 2011. na standardnoj vrsti procesa filmskog projektora koji koristi film na bazi polimera koji se lijepi na akrilnu ili staklenu površinu. Film ima ugrađene mikroskopske materijale koji mu daju mogućnost da na jedinstven način reagira na svjetlosnu sliku koja se na njega projicira iz videoprojektora postavljenog iza njega. Film prikazuje optička svojstva kao što su refleksija i difuzija svjetlosti koja akrilnu ili staklenu površinu čine i vizualnim zaslonom i interaktivnim medijem. Površina može poslužiti kao zaslon osjetljiv na dodir koji odgovara na naredbe gledatelja ili marketinški sustav proizvoda na prodajnom mjestu. Jedna od glavnih prednosti koje takav film nudi je da, kada je video projektor isključen, staklo ili akrilno platno na koje je film pričvršćen može postati običan prozor koji je dio maloprodajnog objekta.
Film za stražnju projekciju (RPF) dostupan je u smotanim listovima koji su samoljepljivi i lako se mogu rezati na prilagođene veličine i lijepiti na staklenu ili akrilnu površinu. Dizajniran je tako da omogućuje gledanje slika iz bilo kojeg kuta, a može se jednostavno ukloniti s površine ili integrirati s drugom ugrađenom grafikom koja je već na staklu. Vrsta filma osjetljivog na dodir često se primjenjuje ispod samog RPF-a kako bi vizualni prikaz imao interaktivnost. Velike projekcijske površine koriste film za aplikacije kao što su izložbeni prikazi ili digitalni natpisi u maloprodajnim trgovinama i organizacijama kao što su muzeji, gdje se manje verzije koriste za stvaranje interaktivnosti u kioscima i za pojedinačne zaslone osjetljive na dodir.
Projekcijske površine obično su manje važne u kvaliteti slike proizvedene projekcijskim filmom od samog videoprojektora. Iako je film svestran i funkcionirat će s većinom bilo kojeg videoprojektora za stvaranje filmskih rezultata prednje projekcije ili standardnih rezultata iza površine, što je veća kvaliteta projektora, to će film prikazati bolju sliku. Stražnja projekcija se često bira umjesto projekcije naprijed jer omogućuje prikrivanje videoprojektora i eliminira sjene koje nastaju ako objekti prolaze između projektora naprijed i filma.
Često je odlučujući čimbenik kvalitete za rezultate slike koju proizvode staklene površine projekcijskog filma količina svjetlosti ili lumena koji se usmjeravaju na kvadratnu površinu filma iz video projektora. Zaslon od 80 inča (2.03 metra) na jednoj strani prikazat će mnogo živopisniju sliku ako se zaslon nalazi u unutarnjoj zgradi daleko od vanjskog svjetla od slike s istom količinom lumena i veličine koja čini vanjsku staklenu stijenku od maloprodajni dućan. Razliku čini i vrsta rasvjete koju projektor koristi, jer standardne žarulje sa žarnom niti bacaju manje lumena na zaslon od izvora svjetlećih dioda (LED).
Što je veća površina projekcijskog filma, videoprojektor mora biti dalje od nje da bi na filmu odbacio jasnu sliku. To je poznato kao “omjer bacanja” ili “dometna udaljenost” za projektor i višekratnik je širine zaslona. Ostali odlučujući čimbenici u kvaliteti slike projekcijskog filma mogu uključivati sofisticiranost samog filma, budući da se neki materijali temelje na tehnologiji zaslona s tekućim kristalima (LCD) koja generira vlastite boje, kontrastne folije koje prikazuju tamnije slike ili standardni bijeli film koji se ponajviše oslanja na kvalitetu video projektora za zadovoljavajuće rezultate. Neke vrste projekcijskog filma također su dizajnirane tako da jednostavno prikazuju neprozirnu sivu sliku kada su isključene i postaju transparentne kada su uključene kao oblik prikladne prepreke privatnosti u uredima i kućama.