Proljetna punomoć je formalni pravni ugovor koji nekome daje punomoć samo u slučaju proljetnog događaja. Proljetne punomoći vrijede u Sjedinjenim Državama, Engleskoj i većini drugih zemalja koje priznaju oznaku punomoći. Proletna punomoć može biti važan alat za planiranje imovine i važan način da se osigura zaštita imovine osobe u slučaju ozljede ili onesposobljenja.
Punomoć drugom pojedincu daje vlasnički i kontrolni interes u nečijim poslovima. Osoba koja daje punomoć naziva se nalogodavcem ili davateljem. Osoba kojoj je povjerena punomoć naziva se agentom ili punomoćnikom.
Nalogodavac može dati ograničenu punomoć ili apsolutnu punomoć. Davanje ovlasti ovlašćuje agenta da djeluje u ime principala do opsega ovlasti. Na primjer, punomoć se može dati na bankovni račun, na cjelokupnu imovinu ili na pravo donošenja odluka o zdravstvenoj zaštiti.
Zastupnik koji djeluje u ime nalogodavca ima fiducijsku obvezu djelovati u najboljem interesu nalogodavca. To znači da agent koji ima ovlasti da djeluje u interesu principala mora zapravo djelovati u ime nalogodavca. On ili ona ne smije činiti nikakve radnje koje bi ugrozile dobrobit ravnatelja.
Kada se izda opružna punomoć, punomoć ne postaje aktivna odmah. Drugim riječima, principal daje ovlaštenje agentu da djeluje u njegovo ime, ali agent nema to pravo ili ovlasti odmah. Ovlaštena punomoć osigurava da će tijelo preuzeti ili postati aktivno tek nakon pojave određenog događaja.
U pisanim dokumentima koji stvaraju proljetnu punomoć moraju biti navedeni konkretni događaji zbog kojih punomoć postaje aktivna. Na primjer, nalogodavac koji stvara početnu punomoć može odrediti da ovlaštenje agenta pripada ili postaje aktivno ako principal postane invalid ili ako principal pati od određene bolesti. Ako i kada se događaj dogodi, agentu se daju ovlasti. Općenito mora pokazati da ima tu ovlast tako što će predočiti dokumente o punomoći i neke dokaze da se dogodio događaj zbog kojeg je punomoć postala aktivna. Taj dokaz može biti u obliku liječničke potvrde, na primjer.