Tehnika prebacivanja banaka omogućuje računalnim sustavima način da pristupe većem broju memorije nego što bi inače bili sposobni. Kada je procesor računala ograničen na određenu količinu adresabilnog memorijskog prostora, mogu se postaviti dodatne banke memorije koje će procesor koristiti. Te se zasebne banke zatim mogu koristiti za prelazak s koda koji se više ne koristi, kao što je memorija samo za čitanje (ROM) koja se koristi pri pokretanju računala, i otvaranje banaka memorije za više korisnika u sustavu ili pohranjivanje memorije za drugim uređajima u sustavu.
Promjena banke pojavila se kao isplativ način da se računala održe i rade još 1980-ih bez zamjene procesora. Pronašao je dobru primjenu na starijim 8-bitnim računalnim sustavima, produžujući životni vijek računala jednostavnim dodavanjem više memorije. Kako su se razvijali noviji sustavi, također su implementirali metode prebacivanja banaka kako bi se programi stvoreni na starijim sustavima i dalje mogli izvoditi.
Način na koji funkcionira prebacivanje banaka je implementacija onoga što se zove tehnika zasuna. Zasun je zapravo samo nešto poput prekidača koji prebacuje adresni prostor koji koristi procesor računala. Na primjer, 8-bitna računala koriste 16-bitni adresni prostor, što znači da su u svakom trenutku sposobna raditi samo sa 64K ili 65,536 pojedinačnih memorijskih lokacija. Kada je dodan zasun, bilo pomoću softvera ili hardvera, mogao bi se prebacivati između više banaka memorije.
Zasun je postavljen odvojeno od procesora, ostavljajući prebacivanje banke u ruke vanjske operacije. U nekim slučajevima, jednostavno se malo skriva u gornjem registru memorijskih adresa i po potrebi se prebacuje operacijskim sustavom računala ili nekim drugim softverom. Kako se memorija puni, procesor može provjeriti bit na vrhu i prebaciti se na drugu banku. Druge metode dekodiranja zasuna uključivale su portove koji se mogu adresirati u bitovima koji su dopuštali pristup drugoj banci memorije.
Prebacivanje banaka našlo se i na brojnim konzolama za video igre iz tog doba. ROM patrone bi bile opremljene dodatnim ugrađenim hardverom koji bi proširio konzolu izvan ograničenog dostupnog memorijskog prostora, omogućujući bolju grafiku u igrama i dulje igranje kroz dodatne faze. Kako su se tehnologija i tehnike poboljšale, međutim, metoda je prestala koristiti. Neki moderni operativni sustavi još uvijek mogu oponašati prebacivanje banaka kako bi radili sa starijim softverom. Mnogi moderni ugrađeni računalni sustavi, ti računalni sustavi ugrađeni u neki drugi uređaj ili sustav i obično dizajnirani za obavljanje jednog zadatka, također još uvijek koriste prebacivanje banaka zbog svoje isplativosti i jednostavnosti korištenja.