Izraz “mjehur koji curi” opisuje periodične epizode inkontinencije, gdje osoba primijeti curenje urina nakon mokrenja ili tijekom određenih aktivnosti. Ovo je iznimno čest problem, posebno među ženama, a postoji niz tretmana. Liječnik će morati pregledati pacijenta i obaviti razgovor kako bi saznao više o podrijetlu mjehura koji propušta kako bi se osigurao najbolji mogući tretman. Preporučljivo je potražiti liječenje, jer ponekad urinarna inkontinencija može biti znak ozbiljnog medicinskog problema poput tumora ili oštećenja živaca.
Neki uobičajeni oblici propuštanja mjehura uključuju stresnu inkontinenciju i privremenu inkontinenciju. Stresna inkontinencija je kada ljudi cure mokraću pod fizičkim stresom poput kašljanja, kihanja ili bavljenja snažnim aktivnostima. Privremena inkontinencija je uzrokovana problemima poput infekcije mokraćnog sustava ili trudnoće, kada fetus vrši pritisak na mjehur. Drugi uzroci inkontinencije mogu uključivati oštećenje živaca koje otežava kontrolu mokraćnog mjehura, slabost mišića ili hormonsku neravnotežu. Žene najčešće primjećuju mjehur koji curi tijekom i nakon trudnoće te kada uđu u menopauzu.
Slučajno mokrenje s mjehurom koji curi može se dogoditi bilo kada, a ponekad to pacijenti ne osjete. Mogu primijetiti mokro donje rublje ili jak miris kada koriste kupaonicu. Neke privremene mjere za rješavanje problema s mjehurom koji propušta može uključivati nošenje uložaka za inkontinenciju koji apsorbiraju urin, kao i mokrenje prema rasporedu kako bi se mjehur pokušao održati što praznijim.
Dostupni su lijekovi za liječenje ovog stanja, u rasponu od antibiotika za rješavanje infekcije do lijekova koji ograničavaju grčeve mokraćnog mjehura. Žene sa slabim mišićima možda će morati nositi pesar, uređaj koji liječnik može umetnuti u vaginu kako bi podupro i smanjio pritisak na mjehur, kako bi spriječio curenje. Kirurgija može biti još jedna opcija, kao i tehnike poput električne stimulacije živaca, gdje uređaj šalje signale neispravnim živcima kako bi kontrolirao njihovu aktivnost.
Pacijenti ponekad nerado razgovaraju s liječnikom o mjehuru koji propušta jer se osjećaju neugodno ili misle da liječenje neće biti dostupno. Mnogi ljudi povezuju urinarnu inkontinenciju s prirodnim starenjem i stoga ne vjeruju da liječnik može išta učiniti. Iako je uobičajena, inkontinencija nije prirodna, a liječnik može pregledati pacijenta na moguće uzroke ili ga uputiti urologu na detaljniju procjenu. Liječenje mjehura koji curi može riješiti ozbiljno zdravstveno stanje, osim što pomaže pacijentu da se osjeća ugodnije i samopouzdanije.