Proračunsko tijelo je mandat koji se daje određenim dijelovima vlade u pogledu kontrole financijskih odgovornosti i prihoda nacije ili države. Koncept zahtijeva ispunjavanje određenih obveza proračunom, kao i mogućnost da se zahtijevaju uplate u državnu blagajnu. Federalnim fondovima upravljaju te vladine agencije, s kojima određuju najbolji način prikupljanja poreza i trošenja novca. U mnogim zemljama, proračunsko tijelo ima određene odredbe koje zahtijevaju izdatke na programe kao što su prava. Određivanje proračuna može izvršiti skupina predstavnika ili pojedinac, ovisno o vrsti vlasti koju nacija koristi.
U Sjedinjenim Državama proračunska ovlast data je i Kongresu i predsjedniku. Proces uključuje brojne agencije koje utvrđuju koliki će biti potrebni rashodi za sljedeću godinu i kako namjeravaju akumulirati prihode potrebne za te troškove. To uključuje analize i podatke prikupljene od Ministarstva financija SAD-a, Ureda za upravljanje i proračun, Ureda za proračun Kongresa i Ureda za odgovornost vlade. Također koristi niz odbora za raspravu o troškovima i sredstvima kojima će nacija financirati prijedloge.
Svake godine izvršna vlast šalje prijedlog proračuna Kongresu, koji zatim raspravlja o mjerama u odborima. Koristeći projekcije, vlada pronalazi područja u kojima mora nastaviti financirati ili uspostavlja novu potrošnju, dok provodi programske eliminacije i smanjenja kako bi stvorila proračun. Zastupnički dom i Senat glasaju o proračunu, a predsjednik ga ima pravo potpisati kao zakon. Ako predsjednik odluči to ne učiniti, on ili ona stavlja veto na zakon i šalje ga nazad u Kongres. Zakonodavno tijelo tada mora ili usvojiti novi zakon ili nadjačati veto dvotrećinskom većinom glasova.
Vlade često vode svoje proračune u deficitu. Iako u kratkom vremenu to nije veliki problem za dobrobit nacije, dugotrajna uporaba ovog procesa na kraju stvara visoke razine duga. Osim toga, određeni posebni proračuni koji nisu prisutni u većem proračunu često se koriste za odvajanje potrošnje. Primjer za to su posebni programi financiranja rata u Iraku u SAD-u tijekom 2000-ih.
Još jedan izazov s kojim se mnoge vlade susreću jest postojanje programa prava. To zahtijeva od proračunskog tijela da financira ove programe za stanovništvo zbog mandata, utječući na proračun s troškovima koji se ne mogu smanjiti. Na primjer, u SAD-u su programi socijalnog osiguranja i Medicare zajamčeni zakonom za određene građane. U Velikoj Britaniji vlada osigurava zdravstveni sustav s jednim obveznikom za sve građane. I jedno i drugo zahtijeva troškove u proračunu i prije nego što se razmotre novi programi potrošnje.