Ekstenzija naziva datoteke dio je računalnog naziva datoteke koji se tradicionalno koristi za označavanje vrste datoteke, kao i potencijalnih programa koji se mogu koristiti za otvaranje ili pokretanje te datoteke. Sustav koji se koristi za proširenja za nazive datoteka obično ovisi o operativnom sustavu (OS) koji osoba koristi, a neke vrste OS-a uopće ne koriste ekstenzije za nazive datoteka. Proširenja se obično identificiraju kao posljednji dio naziva datoteke i obično su odvojena od naziva datoteke točkom. Ekstenzija naziva datoteke obično je kratka, često samo tri slova, i često se koristi kao naziv za označavanje određene vrste datoteke.
Ponekad se naziva i vrsta datoteke, proširenje naziva datoteke obično koristi OS na računalu za ispravno prepoznavanje različitih vrsta datoteka. To se u prošlosti radilo isključivo u određenim tipovima OS-a, iako novije vrste OS-a često imaju mogućnost prepoznavanja različitih datoteka putem podataka uključenih u samu datoteku. Međutim, noviji tipovi OS-a i dalje će često koristiti ekstenzije naziva datoteka za računalne datoteke kako bi se osigurala kompatibilnost unatrag i kako bi ostali poznati starijim korisnicima računala. Međutim, ovi sustavi su ponekad nepotrebni, a ekstenzija naziva datoteke potencijalno se može koristiti i iz zlonamjernih razloga.
Jedan od najčešćih oblika proširenja naziva datoteke bio je sustav koji se često naziva “8.3” ili “basename.ext”. Stariji tipovi računalnih OS-a često bi dopuštali samo najviše osam znakova za naziv datoteke, nakon čega je slijedila ekstenzija od tri znaka. Ovo je izvor naziva 8.3, kao i naziva “basename.ext”, koji uključuje osnovni naziv od samo osam znakova i “.ext” koji označava proširenje od tri znaka. Postoji mnogo različitih popularnih i uobičajenih tipova proširenja naziva datoteke kao što su “.txt” za tekstualne datoteke, “.jpg” za JPEG ili slikovne datoteke i “.mp3” za MPEG verziju tri datoteke.
Određene vrste OS-a ne zahtijevaju ekstenziju naziva datoteke za datoteku i često identificiraju datoteke prema podacima uključenim na drugom mjestu u datoteci. Postoje i ekstenzije različitih veličina kao što je “.html” za datoteke jezika za označavanje hiperteksta (HTML). Suvremeni sustavi obično omogućuju korisnicima da naznače koji se program koristi za otvaranje određenih datoteka, i kao zadani i odabirom prilikom otvaranja datoteke.
Određene vrste programa imaju skrivene ekstenzije od korisnika, pa bi se mogao stvoriti virus s imenom kao što je “basename.txt.EXE” i samo “basename.txt” bi se prikazao. To bi se korisnicima činilo kao bezopasna tekstualna datoteka, dok bi u stvarnosti bila izvršna datoteka koja bi mogla instalirati virus na sustav. Kako bi se to spriječilo, većina programa će prema zadanim postavkama prikazati ekstenziju naziva datoteke ili dopustiti korisnicima da je prikažu ako žele.