Prospektivna studija, labavo definirana, je studija koja počinje u sadašnjosti i nastavlja se naprijed u vremenu. Razlikuje se od retrospektivne studije, koja gleda na poznati ishod unatrag, određujući čimbenike koji su utjecali na ishod. Retrospektivna studija već ima pri ruci materijal koji može pomoći u određivanju uzroka i posljedice, ali budući istraživač prikuplja informacije kako eksperiment ili studija napreduju. Ovaj je pojam definiran labavo jer postoje brojne permutacije i prospektivnih i retrospektivnih studija, a one se mogu uvelike razlikovati u načinu na koji se provode.
Razumijevanje pojma “prospektor” korisno je kada se dobije osjećaj za prospektivne studije. Prospektor traži stvari koje se nada pronaći, poput zlata ili nafte. Istraživačica obavlja gotovo isti zadatak, definirajući ono što se nada vidjeti, a zatim testirajući stvar. Ponekad je istraživanje otvoreno za brojne izglede ili se može ograničiti na jednostavna pitanja poput: “Da li ovaj lijek ili liječenje djeluje?”
Svakako, čest razlog za provođenje prospektivne studije je dobivanje informacija o tome kako će neka vrsta liječenja djelovati. Za mnoge eksperimente s lijekovima znanstvenici su sastavili kohortu ili grupu ljudi koji imaju neke sličnosti, kao što su svi koji pate od iste bolesti, svi istog spola ili svi približno iste dobi. Moguće su i druge skupine, ovisno o interesima istraživača i ciljevima istraživanja. Treba napomenuti da se pojmovi “proučavanje” i “eksperiment” često razlikuju, a eksperiment se posebno odnosi na istraživanja koja koriste neku vrstu liječenja.
U prospektivnom eksperimentu, s obzirom na prikupljenu skupinu, istraživači zatim primjenjuju neki tretman u određenom vremenskom razdoblju, pažljivo ispitujući i bilježeći rezultate svakog pojedinca. U eksperimentiranju s lijekovima obično polovica ispitanika prima placebo kako bi se moglo utvrditi postoji li ikakva prava razlika između onih koji su dobili pravi lijek i onih koji ga ne primaju. Prospektivni eksperiment mogao bi potrajati nekoliko tjedana, mjeseci ili nekoliko godina.
Prava prospektivna studija može trajati godinama. Znanstvenici bi jednostavno mogli stvoriti skupinu i provjeriti razvijaju li određene stvari tijekom vremena, bez primjene tretmana. Održavanje skupine zajedno može biti izazovno, a kako se studije produžuju, ljudi odustaju ili složenost životnih izbora otežava određivanje rezultata. Ipak, rezultati dugoročne prospektivne studije mogu biti fascinantni, iako mogu biti teški, dugotrajni i skupi.
Obično, ako ljudi žele procijeniti rezultate, gledaju unatrag. Na primjer, ako istraživač želi proučiti čimbenike rizika za rak pluća, mogao bi prikupiti informacije o pacijentima koji su umrli od njega i utvrditi koje čimbenike svaki ispitanik ima zajedničko s drugima. Ovo ne bi dokazalo sve uzroke raka, ali bi mogao biti koristan način za procjenu korelacije. Lijekovi se također mogu proučavati retrospektivno kako bi se utvrdilo imaju li neželjene ili dodatne korisne učinke koji su prethodno bili nepoznati, ali novi lijekovi uvijek zahtijevaju prospektivno istraživanje.