Protagonist je vodeći lik u djelu, često igrajući ulogu heroja ili heroine. Riječ “protagonist” dolazi od grčke riječi protagonistes, što znači “prvi borac”, a odnosi se na glavnog lika, potpomognutog zborom, u klasičnoj grčkoj tragediji. Primjeri klasičnih književnih protagonista su Jane Eyre Charlotte Bronte, Holden Caulfield u The Catcher in the Rye JD Salingera, Emma Woodhouse Jane Austen i Howard Roark u The Fountainhead Ayn Rand.
Ako je glavni glumac osujećen sukobom s drugim likom, taj se lik naziva antagonistom. Zli antagonist se često naziva negativcem, a ova bitka između protagonista i zlonamjernika često je ono što vodi priču djela u djelo. Na primjer, u svojoj drami Antigona Sofoklo koristi klasičnu borbu između antagonista i protagonista. Glavni lik, Antigona, mora se boriti protiv Kreonta u pokušaju da svom bratu pruži pristojan pokop. Kralj Kreont izjavljuje da je po zakonu njezin brat izdajica i da se mora ostaviti da se raspadne bez pokopa, pokušavajući tako zaustaviti Antigonin napredak. Njezina borba da postigne pristojan pokop za svog brata ono je što pokreće likove i zaplet.
Promjena karaktera u razvoju često se vidi kod glavnog junaka od početka riječi do kraja. Tragična mana, ili hamartia, može se pronaći u liku koji djeluje u tragediji. Ova mana često dovodi do njegovog ili njezinog pada. Na primjer, Hamlet Williama Shakespearea pati zbog svoje tragične mane neodlučnosti kada oklijeva ubiti svog zlog ujaka. Hamletova neodlučnost i borba protiv svog antagonista pokreće radnju. U ovom primjeru, glavni lik prati radnju od reda do kaosa, što rezultira tragedijom.
U komediji, razvoj protagonista također prati radnju, ali se umjesto toga dovodi iz kaosa u red. Na primjer, u Shakespeareovom Ukroćenju goropadnice Katarina poboljšava i razvija svoj lik od onog goropadice do lika poslušne žene.
Protagonist također može nositi mnoge osobine negativca. Na primjer, čitatelji prate napredak Becky Sharp, glavne junakinje u Vanity Fair Williama Makepeacea Thackeryja, koja često planira probiti put u svijetu, postižući vlastito bogatstvo na račun drugih.
U mnogim djelima, posebice onima s ansamblskom glumačkom postavom, nema jednog definiranog protagonista. U romanu Williama Faulknera As I Lay Dying, smrt Addie Bundren vodi njezinu obitelj na dugo putovanje da je pokopa. Budući da je priča ispričana iz perspektive nekoliko različitih likova, koji se svi mogu smatrati glavnim likovima u borbi, može se identificirati nekoliko protagonista.