Protestna poezija je svaki oblik poezije koji kao jednu od svojih glavnih funkcija ima za cilj pronalaženje grešaka u nekom postojećem aktualnom događaju ili okolnosti. Ova vrsta poezije često se usredotočuje na zlodjela koja vlada čini nad svojim narodom. To također može biti reakcija na neke prevladavajuće društvene bolesti, poput rata ili rasizma. Najučinkovitiji oblici protestne poezije kombiniraju kvalitete koje čine svaku veliku pjesmu s istinskom strašću prema toj temi. Protestne pjesme mogu potaknuti čitateljev interes i empatiju, a ponekad ga potaknuti na akciju.
Pjesnik može imati mnogo različitih funkcija na umu kada sjeda da napiše pjesmu. Pjesnik možda izražava ljubav prema nekom drugom, žali zbog gubitka prijatelja ili opisuje lijep prizor. Iako se teme mijenjaju, sve pjesme moraju imati u svojoj srži nešto što zaokuplja čitatelja ili slušatelja na način na koji samo poezija može. Protestna poezija postavlja sve alate koje pjesnik ima na raspolaganju, uključujući rimu, metaforu, metar, živopisan jezik i još mnogo toga, na zadaću pokretanja neke vrste aktualnog pitanja i otkrivanja njegovih mana.
U mnogim je slučajevima protestna poezija povezana s nezadovoljstvom prema određenom režimu vlasti. Poezija ne mora biti rigorozno objektivna i kao takva može se upotrijebiti za prikazivanje djelovanja vladajuće stranke u nepovoljnom svjetlu. U trenucima velikih društvenih nemira, pjesme često piše jedan pjesnik kako bi odražavali stavove ljudi u cjelini.
Mnogo je protestne poezije napisano i o općenitijim društvenim bolestima koje su izašle na vidjelo u različitim razdobljima povijesti. Jedna od najpopularnijih tema protestne poezije je rat. Dokle god su pjesme napisane, pjesnici su koristili svoje vještine da pokažu veliku tragediju rata i njegov učinak ne samo na vojnike koji su uključeni, već i na cijelu civilizaciju. Rasizam je još jedna tema koja je generacijama izazivala bijes pjesnika.
Iako može postojati mnogo vrsta pjesama koje se slobodno klasificiraju kao protestna poezija, to je žanr s kojim se manje vješti pjesnici lako mogu pogriješiti. Iako pjesnik mora biti emocionalno nadahnut nekim problemom da napiše protestnu pjesmu, on ili ona ne može dopustiti da te emocije preplave djelo: to može spriječiti pjesmu da baci točno svjetlo na predmetnu temu. Isto tako, zaglavljivanje u činjenicama o problemu može učiniti da pjesma zvuči manje kao umjetnost, a više kao izvješće vijesti.