Protetska noga za trčanje je naprava koju koriste sportaši s invaliditetom koji su izgubili donji dio noge. Ova sprava omogućuje sportašu normalno trčanje, čak i kada nedostaje dio noge. Proteza je u obliku slova J i obično je izrađena od karbonskih vlakana. Sama noga stane u pojas ili kavez koji se čvrsto obavija oko preostalog dijela noge koji je amputiran, te stoga trkač može čvrsto pričvrstiti napravu uz nogu za korištenje.
Ugljično vlakno koje se sastoji od protetske noge za trčanje će se dovoljno savijati da apsorbira udar tijela koje se spušta prema tlu, ali je dovoljno kruto da ne pukne ili se na drugi način previše savija tijekom normalne upotrebe. Uređaj omogućuje trkaču da završi normalan trkački korak bez upotrebe cijele noge; protetska noga za trčanje prikladna je samo za amputirance čije su noge uklonjene ispod koljena, međutim, budući da je savijanje koljena još uvijek potrebno za normalan korak trčanja. Ugljična vlakna također će stvoriti neki pomak naprijed, što znači da uređaj pomaže guranju tijela naprijed baš kao što bi to učinila ljudska noga.
Dvostruki amputirani mogu koristiti i protetsku nogu za trčanje; po jedna proteza bit će postavljena na svaku nogu, što će osobi omogućiti normalno trčanje unatoč odsustvu potkoljenica. Trkač će moći balansirati i okretati se, što omogućuje uspravno kretanje. Neki kritičari uređaja tvrdili su da protetska noga za trčanje omogućuje trkaču s invaliditetom nepravednu prednost u odnosu na sportaše s nogama. Izneseni su argumenti da će trkač s invaliditetom potrošiti ukupno manje energije tijekom procesa trčanja od nekoga tko trči bez protetike, ali takve pritužbe nisu dokazane točne ili lažne.
Neki ljudi također tvrde da će iskorak trčanja amputiranog dodatno pomoći jer će J-oblik protetske noge za trčanje spriječiti prekomjerno kretanje prema gore uobičajeno u normalnom ljudskom trkačkom koraku. Drugim riječima, protivnici tvrde da trkači s invaliditetom imaju mehaničku prednost u odnosu na druge trkače i stoga se ne bi trebali natjecati u istoj kategoriji. Ovaj argument ne utječe na rekreativne trkače, a većina će trkača zapravo te bodove smatrati prednostima; manje viška kretanja znači manje utrošene energije, što se može prevesti u učinkovitiji trening i dulje trčanje.