Protupravno zatvaranje je obuzdavanje jedne osobe drugom protivno žrtvinoj volji na način da postoji opasnost od tjelesne ozljede ili ozljede te osobe. Ova vrsta kaznenog djela može se počiniti kada je jedna osoba premještena od strane druge na novo mjesto koje nije sam izabrao i tamo zadržana protiv svoje volje. Bilo koja vrsta sputavanja koju izvrši netko tko za to nije ovlašten po zakonu može se smatrati protuzakonitim, osobito ako čin držanja druge osobe predstavlja opasnost od nanošenja ozljede ili smrti. Kazne za ovu vrstu zločina razlikuju se ovisno o zakonima zemlje u kojoj je djelo počinjeno.
Obuzdavanje nekoga znači da jedna osoba sprječava drugu da se kreće s jednog mjesta na drugo. To se može postići fizičkim vezanjem te osobe, korištenjem taktika zastrašivanja ili prijetnje nasiljem, ili zaključavanjem na mjesto s kojeg ne može pobjeći. To se smatra nezakonitim ako pojedinac koji sputava drugoga nema zakonsku ovlast nad tom osobom. Policajac je, primjerice, zakonom ovlašten ograničavati kretanje kriminalaca. On može staviti kriminalca u lisice i prevesti ga u zatvorsku ćeliju iz koje kriminalac ne smije izaći a da nije kriv za nezakonito zatvaranje.
Prije nego što netko bude osuđen za protuzakonito zatvaranje, mora se ispuniti nekoliko kriterija u vezi s načinom na koji je došlo do obuzdavanja. Počinjeno obuzdavanje mora biti namjerno, a ne slučajno ili kao rezultat nekog drugog događaja. Osoba koja vrši sputavanje trebala bi u tom trenutku shvatiti da nema nikakvo zakonsko pravo zadržati drugu osobu. Čin ograničavanja kretanja žrtve izložio je tu osobu trajnim ozljedama, izobličenjima ili smrti.
Pojedinac se također može smatrati žrtvom protupravnog zatvora ako je premješten na drugo mjesto i tamo zadržan protiv svoje volje. Na primjer, ako jedna osoba drži drugu za pištoljem ili nožem i prisili tu osobu da je prati na novo mjesto bez željenog pristanka žrtve, prekršila je zakon. Žrtva je, u ovakvoj situaciji, pod prisilom i u strahu za osobnu sigurnost od napadača. Ograničeno mu je kretanje mimo njegove volje, tijekom prijevoza i po dolasku, te od strane nekoga tko nema zakonsku ovlast za takvo djelo.
Djeca i mentalno hendikepirane odrasle osobe koje pristanu ići sa svojim otmičarima i ne smiju izaći žrtve su protupravnog zatvaranja. Osoba koja pokušava premjestiti dijete ili hendikepiranu osobu mora prvo dobiti dopuštenje od roditelja ili zakonskog skrbnika kako bi izbjegla kršenje zakona. Osoba koja se premješta u ovakvoj situaciji ne smatra se pravno sposobnom odrediti što je najbolje za njegovu ili njezinu osobnu dobrobit. Ako roditelj ili skrbnik nije dao pristanak, može podnijeti kaznenu prijavu protiv osobe koja pokušava uzeti dijete ili odraslu osobu s invaliditetom, iako je osoba koja se premješta možda pristala na zahtjev.