Kontratransfer je psihoanalitički koncept koji se odnosi na to kako se kliničarevi osjećaji prema klijentu mijenjaju kada klijent podsjeti kliničara na nekoga koga poznaje ili poznaje. Kliničar ili terapeut može razviti osobne osjećaje, poput privlačnosti ili mržnje, prema klijentu zbog onih asocijacija između klijenta i osobe koje je kliničar poznavao ili poznaje. Ti osjećaji, iako se često raspravljaju u svojim negativnijim konotacijama, također mogu imati pozitivan utjecaj na terapiju.
Sigmund Freud prvi je došao do koncepta psihoanalize početkom dvadesetog stoljeća. Ovaj psihološki pristup općenito se oslanja na analizu podsvjesnih misli i sjećanja iz djetinjstva. Tijekom psihoanalize, psihoanalitičar obično intervjuira klijenta u pokušaju da otkrije sva sjećanja iz djetinjstva koja su utjecala na trenutne osjećaje ili emocionalne probleme. Kako psihoanalitičar počne pomagati klijentu da proživi ta prošla sjećanja ili dočara te podsvjesne koncepte, klijent može uzeti osjećaje povezane s prošlošću i prenijeti ih na psihoanalitičara. U ovom psihoanalitičkom pristupu to je poznato kao transfer jer klijent prenosi svoje osjećaje o osobi iz prošlosti na psihoanalitičara, obično nesvjesno.
Kao što klijent može doživjeti transfer, tako i terapeut može. Kontratransfer, ponekad napisan kao kontratransfer, odnosi se na situaciju u kojoj terapeut povezuje kvalitete svog klijenta s kvalitetama nekoga koga je terapeut poznavao ili poznaje. Iako je većina psihologa obučena održavati granice sa svojim klijentima kako bi osigurali učinkovito savjetovanje, mnoge psihološke škole vjeruju da određena količina protuprijenosa može biti neizbježna.
Jedan primjer kontratransfera je kada psihoanalitičar počne imati romantične ili seksualne osjećaje privlačnosti prema svom klijentu. Također poznat kao erotski protuprijenos, ovaj tip protuprijenosa obično je osnova za prekid odnosa terapeut-klijent. Vjeruje se da bi nastavak profesionalnog odnosa mogao riskirati nanošenje štete klijentu.
Kontratransfer se također može predstaviti u smislu negativnih osjećaja prema klijentu. Ako klijent ima slične manire ili druge kvalitete koje podsjećaju psihoanalitičara na nasilnu osobu u analitičarevoj prošlosti ili sadašnjosti, analitičar može prenijeti osjećaj mržnje ili gađenja prema klijentu. To može rezultirati manje korisnim ili manje suosjećajnim tretmanom, čak i podsvjesno. Terapeuti su, kao rezultat, vrlo svjesni održavanja nepristranosti i ako se te granice prijeđu, klijent će možda morati promijeniti psihoanalitičara.
Iako se o protuprijenosu često raspravlja u negativnim ili otvorenim terminima – u smislu prelaska odgovarajućih granica – mnogi vjeruju da je određena količina protuprijenosa neizbježna i uobičajena. Zapravo, mnogi psiholozi vjeruju da otvara vrata za pozitivne učinke u terapiji. Povezujući, premda blago, klijenta s drugom osobom, terapeut može biti u mogućnosti podići te osjećaje kod klijenta i pomoći mu da razumije koncept transfera, pružajući time priliku za psihoanalitičko razumijevanje i rast.