Protupravno uznemiravanje odnosi se na svaku radnju koja rezultira uvredljivim, zastrašujućim ili neprijateljskim uvjetima za osobu ili grupu ljudi. Može biti verbalne ili fizičke prirode. To je nepoželjno ponašanje koje je često usredotočeno na spol, dob, vjeru, seksualnu orijentaciju, rasu, fizičku sposobnost ili političku pripadnost. Raspon kulturnih uvjerenja u društvu znači da je uznemiravanje širok pojam, a ono što određuje uznemiravačko ponašanje često varira ovisno o nadležnostima.
Protupravno uznemiravanje je svako zakonom zabranjeno ponašanje koje osoba usmjeri na drugu osobu ili ljude i koje primatelj smatra uvredljivim. Obično obuhvaća svaki nepoželjan čin koji ponižava, zastrašuje ili prijeti. Obično je osoba koja vrši uznemiravanje svjesna ili je trebala biti svjesna da bi to djelo izazvalo sukob.
Nezakonito uznemiravanje pokriva širok raspon uvredljivih ponašanja zakonom zabranjenih unutar jurisdikcije. To se razlikuje od kolokvijalnog izraza “uznemiravanje”, koji uključuje ponašanje u više društvenom kontekstu, kao što su samo dosadne ili razigrane radnje. U pravnom smislu, protupravno uznemiravanje je uporno ponašanje za koje se smatra da prijeti ili uznemirava druge. U iznimnim slučajevima, uznemiravanje može biti pojedinačni incident koji je dovoljno ozbiljan da ima trajni učinak, kao što je seksualno uznemiravanje.
Konkretni primjeri uznemiravanja mogu uključivati ponovljene i izravne primjere vike, prijetnje, prozivanja pred drugima, nepristojne primjedbe ili geste i neželjene seksualne napade. Manje izravna sredstva uznemiravanja uključuju diskreditaciju ugleda osobe putem ogovaranja, izolaciju osobe od društvenih kontakata, prisiljavanje nekoga da obavlja funkcije ispod svoje pozicije i namjerno postavljanje osobe za neuspjeh. Osoba može naići na uznemiravanje putem pravnih kanala, kao što su ponovljene tužbe ili zastrašivanje od strane organa za provođenje zakona i državnih tijela.
U mnogim jurisdikcijama potrebno je više od jedne uvredljive radnje da bi predstavljalo protupravno uznemiravanje. Ako je samo jedan događaj, zakoni mogu drugačije tretirati incident i ne smije predstavljati uznemiravanje. U nekim slučajevima, jedan događaj može biti dovoljan ako se pokaže da je težina kaznenog djela imala dugoročan i štetan utjecaj na žrtvu.
Nezakonito uznemiravanje u mnogim zemljama odnosi se na neke zakonom zaštićene karakteristike, kao što su rasa, spol, vjera ili politička pripadnost, da spomenemo samo neke. Priroda uznemiravanja može postati toliko ozbiljna ili rasprostranjena da može utjecati na psihičko, fizičko ili emocionalno zdravlje žrtve. Uznemiravanje može biti u obliku verbalnog zlostavljanja, fizičkih napada ili vizualnih prikaza. Žrtva je obično u poziciji koja otežava izravnu reakciju na uznemiravanje, bilo da se radi o zaposleniku kojeg uznemirava nadređeni, osobi koju maltretira netko s više novca ili moći, ili jednostavno da se žrtva boji odmazde.