U engleskom jeziku, gramatička funkcija koju određena imenica služi u rečenici diktira njezin položaj. Ako bi osoba pročitala rečenicu „Mačka se penje na drvo“, trebala bi znati da je mačka subjekt, a drvo izravni objekt, na temelju redoslijeda u rečenici. Međutim, jezici kao što su latinski i grčki koriste sustav deklinacija kako bi identificirali gramatičku funkciju kojoj imenica služi u rečenici. U oba ova jezika, prva deklinacija je skup sufiksa riječi koji identificira koju gramatičku funkciju određena imenica – obično ženskog roda – obavlja u rečenici.
U jezicima koji koriste sustav deklinacija, svaka imenica koristi određeni skup završetaka. S ovim sufiksima – koji daju jedan završetak za svaku gramatičku svrhu ili padež, riječ može poslužiti u rečenici – nazivaju se deklinacije. Svaka riječ u jeziku koristi jednu od ovih deklinacija, a svaka je označena rednim brojem. Broj deklinacija koje jezik koristi može varirati. Učenici koji uče takve jezike moraju zapamtiti svaki nastavak koji pripada svakoj deklinaciji.
Imenice pripadaju različitim deklinacijama na temelju karakteristika same riječi. Riječi koje pripadaju prvoj deklinaciji u jezicima poput latinskog ili grčkog obično završavaju glasom “a”. Ove riječi su uglavnom imenice ženskog roda ili riječi muškog roda koje završavaju glasom “a”.
Prva deklinacija, kao i druge, obično se sastoji od specifičnog sufiksa za svaki gramatički padež koji imenica može uzeti unutar rečenice. Ovi slučajevi uključuju:
akuzativ – koristi se da pokaže da je imenica izravni objekt u rečenici
dativ — u kojem je imenica neizravni objekt u rečenici
nominativ — označava da je imenica subjekat rečenice
ablativ – označava da je imenica objekt prijedloga
genitiv – prenosi imenicu koja je vlasnik određenog predmeta
Postoji skup sufiksa za svaki slučaj jednine imenica i različit skup za svaki slučaj množine imenica u svakoj deklinaciji. Prva deklinacija može imati zasebne skupove sufiksa za riječi deklinacije koje su gramatički muške ili gramatički ženske, ovisno o jeziku. U latinskom, imenice i muškog i ženskog gramatičkog roda koriste iste sufikse, dok u grčkom postoje zasebne deklinacije za svaku.