Prvi amandman prvi je dodatak Ustavu SAD-a i početak deset amandmana koji čine Bill of Rights. Prava uključena u amandman su sloboda govora, pravo na slobodan tisak, sloboda ispovijedanja bilo koje vjere, pravo na mirno okupljanje i pravo na peticiju vladi za rješavanje pritužbi. James Madison, koji je postao četvrti predsjednik SAD-a, napisao je Bill of Rights, ali je imao pomoć i inspiraciju u njegovom stvaranju. Thomas Jefferson bio je Madisonov mentor i on je zapravo uvjerio Madison da se predomisli i doda ove amandmane u Ustav. Temelje se na djelima mnogih mislilaca iz razdoblja prosvjetiteljstva, poput Johna Lockea.
U prvom amandmanu je zapravo nekoliko prava zajamčena građanima. Mnogi ljudi pamte dva od njih: pravo na slobodu govora i pravo na slobodu tiska. Oboje su prilično blisko povezani i s vremena na vrijeme frustriraju ljude. To što ljudi mogu reći “bilo što” bez obzira koliko je zlo, zlobno, rasistički ili na neki drugi način, i napisati bilo što, bez obzira koliko nepravedno, iskosa ili drugačije, može biti izazov za mnoge koji žele da određene skupine ne iznose svoja mišljenja. Međutim, ovom pravu je svojstvena sposobnost reagiranja kada se netko osjeća napadnutim ili želi osporiti mišljenja drugih. Ponekad se naziva naprednim državljanstvom, što znači da vlada ne može imati prava za neke, a da ih ne odobri svima.
Postoje određene iznimke od slobode govora i slobode tiska. Pisanje ili izgovaranje riječi koje bi se mogle smatrati prijetnjom američkom narodu, kao što je prijetnja bombom ili vikanje “vatra” u kazalištu, može brzo umanjiti pravo osobe na slobodu govora. Druge stvari, poput ozbiljnog ugrožavanja života nekoga, posebno izabranog dužnosnika, mogu uzrokovati da se osoba smatra državnim neprijateljem.
Postoje i druga prava zajamčena u Prvom amandmanu: pravo na slobodno ispovijedanje bilo koje vjere, pravo na mirno okupljanje i pravo na peticiju vladi za rješavanje pritužbi. Ta su prava udarila u srž mnogih pitanja koja su postojala dok je Amerika još bila pod britanskom vlašću. Neki britanski guverneri zabranili su pravo na mirno okupljanje, dok je mogućnost podnošenja peticija vladi bila dodir i idi, a britanska vlada je ignorirala većinu peticija. Slobodno ispovijedanje vjere suočeno je sa sve većim izazovima, osobito s antikatoličkim raspoloženjem u Engleskoj i s različitim sektama prvenstveno kršćanskih religija koje su se naselile u Novom svijetu.
Ne samo da su ta prava bila pod stalnom zlouporabom, već se i govoriti protiv britanske vladavine ili pisati bilo što negativno o britanskoj vladi moglo smatrati izdajom. Stoga se smatralo mudrim razjasniti da nova američka vlada mora staviti ta prava na raspolaganje svom narodu. Ipak, iako mnogi smatraju da je Prvi amandman srž američkog društva, postoje stalni argumenti o tome što on znači. To je počelo s očevima utemeljiteljima, a nastavilo se do danas. Iako se amandman čini jednostavan, suočio se s brojnim izazovima i vjerojatno će se nastaviti testirati.