Pseudodemencija je izraz skovan ranih 1960-ih za opisivanje stanja kod starijih ljudi koji izgledaju kao da pate od demencije, ali zapravo pate od depresije koja uzrokuje simptome slične demenciji. Ovi simptomi poput prividnog gubitka pamćenja ili neuspjeha da se adekvatno brinete o sebi mogu se pojaviti istodobno sa simptomima depresije, a osoba može izgledati zbunjeno ili na uobičajenim testovima koji procjenjuju demenciju ne može odgovoriti na mnoga pitanja osim ako kaže: „Ja ne znam.” Važno je na pseudodemenciju gledati kao na stvarnu bolest, a ne kao nešto što osoba “laži”. Zaista je depresija ta koja se maskira kao stanja poput Alzheimerove bolesti, iako nije navedena u Dijagnostičkim i statističkim priručnicima od sredine 1990-ih.
Simptomi ove bolesti slični su onima prave demencije, a mogu uključivati dokaze gubitka pamćenja, loše samopomoći, zbunjenosti i poteškoće s koncentracijom. Glavne razlike općenito su u tome što se osoba može činiti emocionalno depresivno, bezvoljno, tužno i beznadno. Mogu biti prisutni i drugi simptomi depresije poput kronične boli ili velikih promjena u navikama spavanja.
Postoje dva pristupa liječenju ove bolesti. Jedan je davati antidepresive. Kada ljudi ne reagiraju na njih, može se isprobati elektrokonvulzivna terapija. Potonji tretman obično nije dobar prvi izbor, jer može rezultirati gubitkom pamćenja.
Dobra vijest o pseudodemenci je da većina ljudi reagira na liječenje antidepresivima i da se simptomi stanja demencije mogu potpuno poništiti ako se ljudi adekvatno liječe od depresije. Budući da se pseudodemencija obično razvija kod starijih osoba, potrebno je biti oprezan pri propisivanju lijekova. Na primjer, upotreba većine antipsihotika, kao što je Seroquel® (kvetiapin), ne bi se smatrala održivim tretmanom kod starijih osoba, ali se pokazalo kao vrijedna dodatna terapija kod mlađih osoba.
Većina antipsihotika povezana je s većom stopom iznenadne smrti kod starijih osoba. Organizacije poput US Food and Drug Administration (FDA) daju im upozorenje crne kutije i snažno preporučuju da se ne koriste kod starije populacije. U većini slučajeva, depresija je poništena bez ovih lijekova i može se adekvatno liječiti antidepresivima.
Postoji veliko zanimanje za stanja poput pseudodemencije jer se depresija ponekad smatra pretečom prave demencije. Neki liječnici, iako priznaju veliku razliku između ova dva stanja, sugeriraju da mogu postojati nepoznate veze između te dvije bolesti. Neki stručnjaci smatraju da nedijagnosticirana depresija u kasnijim godinama može uzrokovati veću predispoziciju za pravu demenciju, čak i ako riskira razvoj pseudodemencije. Možda rani odgovor na liječenje depresije izbjegava oba stanja.