Pseudotrombocitopenija je pojava niskih trombocita u testu krvi koja je uzrokovana in vitro problemom s prikupljanjem krvi, a ne poremećajem u bolesnika. Klinički, može izazvati zabrinutost i zbrku jer bi moglo biti zabrinutosti za zdravlje pacijenta, ali postoje neki koraci koji se mogu poduzeti kada se sumnja na trombocitopeniju kako bi se razlikovalo između pravog i lažno pozitivnog slučaja. Važno je pažljivo procijeniti pacijente kako bi se izbjegla potencijalno skupa i invazivna ispitivanja poput biopsije koštane srži radi provjere funkcije trombocita.
U nekim slučajevima, kada se krv obrađuje kemikalijom koja se zove etilendiamintetraoctena kiselina (EDTA) kao antikoagulans, to uzrokuje zgrušavanje trombocita. Automatizirana oprema za brojanje trombocita izvijestit će da je broj nizak, što ukazuje na trombocitopeniju, gdje pacijentova krv nema dovoljno trombocita. To je potencijalna zabrinutost jer bi pacijenta moglo izložiti riziku od prekomjernog krvarenja i komplikacija poput modrica, oštećenja zglobova i povezanih problema.
Ako se krv pregleda pod mikroskopom, nakupine će biti vidljive i broj trombocita će se činiti normalnim. To sugerira pseudotrombocitopeniju, što znači da je pacijentov broj trombocita savršeno u redu i problem leži u korištenom antikoagulansu. Ako postoje sumnje ili nedoumice, može se zatražiti drugo ispitivanje s drugim antikoagulansom kako bi se potvrdio nalaz. Ponovljeni uzorci trebali bi pokazati normalan broj trombocita, što ukazuje na to da je kemija krvi pacijenta zdrava, barem u tom pogledu.
Rutinsko testiranje krvi uobičajeno je za procjenu pacijenata sa sumnjom na zdravstvene poremećaje, a povremeno se javljaju lažno pozitivni rezultati poput pseudotrombocitopenije. Laboratoriji koriste različite sigurnosne mjere kako bi ih izbjegli i imaju mjere za rješavanje pozitivnih rezultata kada se pojave kako bi se mogli potvrditi uz minimalno ometanje za pacijenta. U situaciji kada laboratorijski rezultati ukazuju na trombocitopeniju, ali pacijent nema simptome poput umora i prekomjernog krvarenja, liječnik može razmotriti pseudotrombocitopeniju. Tehničari mogu provjeriti krv pod mikroskopom kako bi izbrojali trombocite, a ako je potrebno, može se izvesti i drugi test krvi.
Bolesnici koji imaju simptome koji upućuju na trombocitopeniju mogu trebati naknadni test s drugim antikoagulansom kako bi se potvrdili pozitivni rezultati. Ako drugi test pokaže da je broj trombocita doista nizak, može se preporučiti dodatno testiranje kako bi se istražio uzrok. To može pomoći liječniku da razvije preporuke za liječenje kako bi se stabilizirali trombociti pacijenta i spriječile komplikacije.