Pseudoznanost je skup znanja koji se predstavlja s furnirom znanstvene respektabilnosti koji nije pod nadzorom. Izraz “pseudoznanost” trebao bi biti pogrdan; također možete čuti izraze kao što su “alternativna znanost” ili “junk science” koji se koriste za označavanje takvih područja. Vrlo je važno naučiti razlikovati pravu znanost od pseudoznanosti.
Ključna karakteristika pseudoznanosti je da nije u skladu sa znanstvenom metodom. To znači da se pseudoznanstvene tvrdnje ne mogu testirati i ne slijede logičan redoslijed. Mnoštvo znanstvenih koncepata ne može se testirati postojećom opremom, ali začetnici takvih teorija mogu dati čvrste informacije koje podupiru svoje hipoteze, a ovi kreatori također pozdravljaju kritike i iskrene analize. Pseudoznanost nema znanstvenu potporu i ne može se testirati.
Nekoliko ključnih stvari može se koristiti za identificiranje polja znanja ili tvrdnje kao pesudoznanosti. Prvi je nedostatak provjerljivosti i neovisne potvrde. Pravi znanstvenici uvijek rado dijele podatke koje su koristili da bi došli do svojih zaključaka, i pozdravljaju neovisna testiranja i kritike svog rada, koristeći pobijanje kao primarni alat za dokazivanje teorije, umjesto traženja dokaza. Pseudoznanstvena zajednica odbacuje opovrgavanje, radije traži dokaze koji podupiru specifične tvrdnje, i nije otvorena za ispitivanje ili raspravu.
Također je uobičajeno vidjeti pseudoznanost popraćenu grandioznim jezicima i tvrdnjama koje su jako pretjerane. Obmanjujući jezik često se koristi u pseudoznanstvenom argumentu, a autor može dati argument koji se temelji na neznanju ili na pretpostavci da će čitatelj biti neznalica. Kontradiktorne tvrdnje i argumenti također su uobičajeni, zajedno s općenito lošim osjećajem za organizaciju i razmišljanje.
Istraživanje koje se koristi za potporu pseudoznanosti obično je vrlo neuredno, što znači da se ne može provjeriti ili ponoviti. Osim toga, pseudoznanost je obično popraćena općim nedostatkom napredovanja i često je vrlo personalizirana. Kada ljudi postavljaju valjana pitanja ili kritike, optuženi su za osobne napade, prikrivanja ili zavjere. Ovaj neprijateljski stav prema kritici može poništiti pseudoznanstvenike, čak i ako bi njihove tvrdnje potencijalno mogle imati neku valjanost ako bi bile empirijski ispitane.
Mnogi profesionalni znanstvenici pseudoznanost smatraju vrlo štetnom, osim što iritira. Potrošači svake godine troše velike količine novca na pseudoznanost, vjerujući u grandiozne tvrdnje tvrtki koje pokušavaju ostvariti profit, a pseudoznanost se može infiltrirati u društvo do alarmantne razine. Nekada su, na primjer, ljudi iskreno vjerovali u praksu frenologije, koja uključuje ispitivanje kvrga na nečijoj glavi kako bi se utvrdila njegova ili njezina unutarnja priroda.