Psihijatrijska farmakologija je medicinsko područje koje se bavi dijagnosticiranjem i liječenjem psihijatrijskih bolesti lijekovima. Od grčkog, pharmakon, farmakologija se bavi djelovanjem lijekova na ljudski organizam. Psihijatrija je istraživanje i liječenje aberantnog mentalnog ponašanja. Najčešće je to psihijatar koji će izdati lijekove, iako neki psiholozi mogu propisati i lijekove. Lijekovi protiv anksioznosti, antidepresivi i antipsihotici samo su neki od širokog spektra dostupnih lijekova za jednako širok raspon mentalnih tegoba.
Iako ovi lijekovi često pomažu pacijentima ublažavanjem mnogih negativnih simptoma, oni zapravo nisu u stanju izliječiti bolest. Od pacijenta se obično traži da uzima lijek na dosljedan način i kroz dulje vrijeme kako bi bio učinkovit. Hoće li pacijent reagirati na lijek ili ne ovisi o brojnim varijablama, uključujući određeni poremećaj koji se liječi i samog pacijenta. Jedan od vrlo ranih testova koje je psihijatrijska farmakologija koristila za provjeru učinkovitosti antipsihotika bio je zapravo bilježenje vremena koje je medicinskom laboratorijskom štakoru bilo potrebno da se popne duž užeta u potrazi za hranom.
Lijek klorpromazin, ili Thorazine™, otkriven je i sintetiziran 1950-ih godina, a psihijatrijska farmakološka zajednica ga je smatrala probojom u liječenju psihoza. Američki farmakolog po imenu David Macht prvi je skovao termin “psihofarmakologija” 1920. godine, ali prije 1950-ih nije bilo jedinstvenog područja psihijatrijske farmakologije o kojem bi se moglo govoriti. Zapravo, bilo je vrlo malo učinkovitih lijekova za liječenje mentalnih poremećaja sve do 1950-ih. Sve do pojave klorpromazina, lijekovi su se prvenstveno koristili za smirenje anksioznih ili neurednih pacijenata.
Psihijatrijska farmakologija nije bez kontroverzi. Studije tvrde da doslovno postoje milijuni djece kojima je propisana neka vrsta psihijatrijskog lijeka. Samo 1998. četiri milijuna djece uzimalo je lijek Ritalin™ za poremećaj pažnje i hiperaktivnost (ADHD). Iako ti lijekovi nedvojbeno spašavaju živote, mnogi ljudi, uključujući i neke unutar psihijatrijske farmakološke zajednice, zabrinuti su zbog onoga što se smatra pretjeranim liječenjem stanovništva, posebno kada je riječ o djeci.
Dobro je poznato da psihijatrijski lijekovi ponekad mogu negativno utjecati na pacijenta; međutim, evo i drugih lijekova koji se mogu propisati za suzbijanje ovih štetnih učinaka. Vrlo često, nakon što pacijent prestane uzimati lijek, mnogi se prvobitni simptomi ponovno pojavljuju, osobito ako se lijek iznenada prestane. Zbog toga se lijek obično polako ukida.