Psihijatrijski komorbiditet javlja se tijekom dijagnoze od strane ovlaštenog psihijatra. Općenito se odnosi na slučajeve u kojima je pacijentu dijagnosticiran mentalni poremećaj zajedno s drugim zdravstvenim stanjem. U moderno doba ova dijagnoza obično obuhvaća dva ili više različitih mentalnih poremećaja. Kriteriji za psihijatrijsku komorbidnost obično su izvedeni iz dijagnostičkih priručnika, iako je taj fenomen sporan u nekim stručnim krugovima.
Komorbiditet kao priznati stručni pojam nije uistinu postojao prije 1970-ih. Riječ je zapravo prvi put korištena u medicinskoj zajednici. U tom svojstvu komorbiditet je opisao slučajeve u kojima bi pacijent mogao dobiti početnu medicinsku dijagnozu, a tijekom ili nakon te dijagnoze također je razvio različite medicinske poteškoće. Na primjer, pacijent može imati i visoki krvni tlak uz čir.
Psihijatri su ubrzo prihvatili taj izraz kao referentnu točku. Povremeno bi se izraz odnosio na mentalno stanje koje je postojalo uz fizičko stanje. Međutim, suvremeni psihijatrijski komorbiditet obično upućuje na koegzistirajuće mentalne poremećaje. Kao takav, izraz se koristio za slučajeve u kojima je psihijatrijski pacijent zadovoljio dijagnostičke kriterije za više od jednog prepoznatog mentalnog poremećaja. Riječ za takav fenomen postala je neophodna jer je sve više psihijatrijskih pacijenata dobilo dvojne dijagnoze.
Slučajevi psihijatrijskog komorbiditeta obično se određuju tradicionalnim psihijatrijskim dijagnozama. Kao takvi, psihijatri se upoznaju sa simptomatologijom i kriterijima za različite mentalne poremećaje koji su navedeni u stručnim priručnicima kao što je Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM). Takve se dijagnoze često postavljaju razgovorima s pacijentima i medicinski razvijenim procjenama testova. Kada je uključeno više od jednog stanja, pacijent može dobiti primarnu dijagnozu sa sekundarnim stanjem. Međutim, ako psihijatar smatra da su oba poremećaja jednako istaknuta, tada svaki poremećaj dobiva jednaku težinu i razliku.
Proučavanje psihijatrijskog komorbiditeta važno je u skrbi za mentalno zdravlje jer se neka stanja javljaju zajedno u velikom postotku slučajeva. Kroz razumijevanje zašto te veze postoje, psihijatri mogu bolje odrediti zajedničko podrijetlo ovih stanja i razviti učinkovitije terapijske pristupe. Zapravo, psihijatrijski se poremećaji često kategoriziraju u veće skupine zbog njihovih zajedničkih karakteristika. Na primjer, pacijentu se može dijagnosticirati i opsesivno-kompulzivni poremećaj i panični poremećaj, koji su oboje prepoznati kao anksiozni poremećaji.
Istraživanja sugeriraju da više od polovice psihijatrijskih pacijenata ima psihijatrijski komorbiditet za najmanje dva stanja. Međutim, postoje kontroverze oko tog pojma. Kritičari tvrde da ono što neki psihijatri dijagnosticiraju kao odvojena stanja zapravo mogu biti različiti aspekti istog stanja. Mnogi mentalni poremećaji imaju slične simptome, a popis mentalnih poremećaja uključenih i isključenih u službeno priznatim psihijatrijskim dijagnostičkim priručnicima stalno se mijenja. Rezultirajuća dijagnoza ili pretjerana dijagnoza mogu potencijalno dovesti do neučinkovitih ili možda čak štetnih pristupa liječenju, osobito kada su u pitanju lijekovi.