Psihoanalitička književna kritika način je analize i tumačenja književnih djela koji se oslanja na psihoanalitičku teoriju. Psihoanalitičku teoriju razvio je Sigmund Freud kako bi objasnio rad ljudskog uma. U ovom polju književne kritike, glavni koncepti psihoanalitičke teorije, kao što su ideja nesvjesnog i svjesnog uma, podjele ida, ega i superega, te Edipov kompleks, primjenjuju se na književnost kako bi se steklo dublje razumijevanje tog rada.
Ideja svjesnog i nesvjesnog uma jedno je od najvažnijih oruđa u psihoanalitičkoj književnoj kritici. Freud je teoretizirao da ljudi imaju svjesni dio uma, gdje se razmišlja i gdje su svjesni svojih misli. Također je predložio ideju o nesvjesnom dijelu uma, gdje postoje želje i nagoni kojih ljudi nisu svjesni, ali koji utječu na njih i ponekad uzrokuju psihičke probleme.
Freud je često analizirao snove, za koje je vjerovao da su prozori u rad nesvjesnog uma. Vjerovao je da snovi imaju očigledan ili manifestan sadržaj koji prikriva latentne, ili nesvjesne, želje i nagone. Koristio je simboliku i analizu snova kako bi otkrio latentni sadržaj sna.
Jedna tehnika u psihoanalitičkoj književnoj kritici je tretiranje književnog djela kao da je san. Cilj ove tehnike je razumijevanje nesvjesnih simbola i želja kroz interpretaciju očitijeg sadržaja. Ova vrsta književne kritike koristi simbolizam i druge oblike analize kako bi došla do latentnog sadržaja književnog djela.
Iskustva iz djetinjstva iznimno su utjecajna i, prema Freudu, u velikoj mjeri oblikuju psihu osobe. U njegovoj teoriji Edipovog kompleksa, dijete počinje život tako što je jako vezano za majčinu figuru. Dijete počinje biti ljubomorno na pažnju koju majka poklanja ocu, što dovodi do potisnutog bijesa prema ocu i želje za posjedovanjem majke. Psihoanalitička književna kritika može koristiti ovu teoriju razvoja kao način razumijevanja potisnutog sadržaja književnosti.
Freud je vjerovao da iskustva iz djetinjstva dovode do razvoja triju podjela u umu: ego, id i superego. Ego je svjesni dio mozga, dio kojeg je osoba svjesna. Id su nesvjesne ili potisnute želje koje osoba ima, uključujući želje uzrokovane Edipovim kompleksom. Superego je savjest, sudac i porota u umu osobe. Psihoanalitička književna kritika u književnosti traži utjecaje sva tri dijela uma.