Psihodinamska psihoterapija temelji se na ideji da ljudi potiskuju prošla traumatska iskustva, koja mogu utjecati na njihove osobnosti i ponašanja u odnosima. Psihoterapeuti koriste komunikaciju s pacijentima za raspravu, tumačenje i liječenje raznih emocionalnih problema kojih pacijenti možda nisu svjesni. To je jedna od najčešćih vrsta psihoterapije koja se koristi i može se provoditi kratkoročno, ali i dulje. Posao psihodinamskog psihoterapeuta je u konačnici otkriti pacijentove subjektivne psihološke osjećaje kako bi surađivao s njim ili njom kako bi ih prevladao i spriječio ponavljanje bilo kakvog samodestruktivnog ponašanja.
Temelj ove vrste psihoterapije počiva na središnjim uvjerenjima da svi osjećaji i ponašanje imaju razloge koji se često temelje na prošlim iskustvima, ali ljudi ne znaju sami otkriti te razloge. Psihodinamska psihoterapija vjeruje da ljudi očajnički žele kontrolirati vlastitu psihičku bol, pa se upuštaju u radnje koje u konačnici mogu pogoršati stvari kako bi svladali situacije. Psihoterapeuti su potrebni kako bi pružili nepristran pogled treće strane i pomogli pacijentima da postanu svjesni skrivenih razloga iza svojih emocija i postupaka.
Proces psihodinamske psihoterapije sastoji se od tri zadatka: prihvaćanja, razumijevanja i objašnjavanja. Terapeut ne treba osuđivati pacijentove osjećaje kako bi uspostavio osjećaj povjerenja i timskog rada. Kada pacijent osjeti da može biti iskren o svojim najdubljim osjećajima, terapeut i pacijent formirat će ono što se naziva terapijskim savezom. Pacijent će se osjećati ugodno promatrajući sebe kako bi odgovorio na pitanja terapeuta.
Nakon što se pacijent osjeća prihvaćenim od svog terapeuta, njih dvoje mogu početi raditi prema zajedničkom cilju učenja razumijevanja osjećaja pacijenta. Psihodinamički psihoterapijski pacijent općenito ne prepoznaje svoje vlastite psihološke sklonosti, pa je cilj terapeuta pomoći pacijentu da razgovara i reagira prošla bolna iskustva. Smatra se da ovaj proces pomaže pacijentu da postane svjestan svojih prošlih ponašanja, kao i da prepozna sve loše ishode zbog tih radnji.
Konačni princip psihodinamske psihoterapije je terapeutov proces objašnjavanja pacijentu njegovih ili njezinih interpretacija pacijentovih osjećaja i ponašanja. Terapeut može smisliti razloge zašto se pacijent upušta u određena ponašanja ili osjeća određene načine u vezi sa situacijama. Na primjer, nakon psihodinamske psihoterapije, terapeut može otkriti da pacijent koji je bio zlostavljan u djetinjstvu nastavlja izlaziti s nasilnim partnerima. Terapeut bi pacijentu dao tumačenje zašto smatra da se pacijent upušta u rizično, samoporažavajuće ponašanje, a zatim bi ponudio neosuđujući savjet o tome kako prevladati te subjektivne psihološke probleme.